S trećim studijskim albumom “The Junk of the Heart”, britanski The Kooks odlučili su ne biti više britanska inačica The Strokesa, te uhvatiti zvuk koji je najbliži uzoritim im Beatlsima.
Prema indie definiciji koju gaji ovaj portal The Kooks zapravo to nikada nisu niti bili potpisavši za Virigin (EMI) niti tri mjeseca od svog osnutka u vrijeme kad se otvorio prostor za nova mlada lica rocka na sceni kao što su početkom novog tisućljeća bili Razorlights, The Strokes, Arctic Monkeys, Pete Dohertyjevi bandovi…
Prvi album “Inside In/Inside Out” izašao je istog dana kada i legendarni “Whatever People Say I’m, That’s What I’m not” Arctic Monkeysa. Sakupivši podosta hračaka od kritke album je prodan u više od milijun primjeraka, a bilo je i nekoliko hitova koji su se kretali između pete i 30. pozicije ljestvice UK singlova, “Naive”, “She moves in her Own Way”, “Sofa Song”, “You don’t Love me” i “Ooh La” (koju su posvetili manekenki iz Missourija Audrey Lindvall, tragično stradaloj iste godine). Bend se sastao 2003. kao rezultat toga što su se članovi našli u isto vrijeme na istom mjestu i to studirajući na IMMB – Institutu moderne muzike u Brightonu. Inspiracija za ime benda bila je pjesma David Bowiea “Kooks” dok je značenje te riječi pozer – onaj koji je opsjednut time da bude viđen sa surferima i skejterima. Kooksi su i surferi i skejteri početnici, no poglavito oni koji samo žele biti cool pa se nastoje prikrpati iskusnim surferima i skejterima, de facto lažnjak, površan i najčešće od glave do pete nepogrešivo brendiran, što je često prvi signal pozerstva.
S trećim albumom zabetonirali su svoju pozu kao zreo ali ne i genijalan bend koji je jednako blizak estetici popularne “vampirologije” i vremenu “Briljantina”.
Novi album je lepeza pjesama za spajanje i raskide, te svo ono vrijeme provedeno u neizvjesnosti koju su saželi u niti dvominutnu “Time Above the Earth” s maestralnim sladunjavim gudačima.
Glas Lukea Pritcharda, autora i tekstopisca većine pjesama The Kooksa romantičarski je nesiguran, interpretacija nježna, ali konkretna, a pjevanje čisto i u tonalitetu. Kako je frontmen The Kooksa ove godine navršio 26 godina tekstovi su mu neizmjerno razgovjetniji i razumljiviji nego na prvom “Inside In/Inside Out” kada su svi zajedno izgledali kao još totalno nerazivjena skupina balavaca koja je dobivala dopuštenje za ulazak u klub iz samo jednog razloga; jer su nastupali. Osim njega od početne postave u bendu je još jedino gitarist i prateći vokal Hugh Harris koji zajedno s Lukeom potpisuje dio pjesama. Basist Peter Denton u bendu je od početka 2008. kada su The Kooks izdali drugi studijski album, “Konk”, dok je bubnjar Paul Garred nedavno ustupio svoje mjesto u bendu Chrisu Predergastu. Razlozi napuštanja benda su osobni, ali jedan od njih je zabavan: da definitivno više nije mogao živjeti od Japanske obožavateljice koja ga je ljubazno proganjala svuda gdje su išli The Kooks.
Kao što je općeprihvaćeno, imati bend najbolji je mogući način objave svom ženskom svijetu: “tu sam, uzmite me”. Groupie life na stranu, ubacivanje ovakvog albuma u playlistu najbolje je iz sljedećeg razloga: svojoj simpatiji na najbolji način reći ono za što sam/a jednostavno nemaš snage ili riječi, a pritom ispoštovati dobar građanski ukus.
The Kooks neodoljivo podsjećaju na rock and roll šezdesetih, ali u maniri školovanih vodiča kroz glazbeno vrijeme napravili su melodijskii stihovno vrlo pitki album. U finoj, modernoj produkciji sve sjeda na svoje mjesto, razborito i s mjerom.
Pričajući sasvim nedužnu epizodu muvanja u “Eskimo Kiss” ili “Taking Pictures of You” nedvojbeno se pitaju i o općem s(r/t)anju u kojem globalno živimo, naravno iz udobne pozicije britanskih glazbenih profesionalcaca kojima su ipak bliži problemi “fine”, bezbrižne djece. “Junk of the Heart” je fino dizajniran ženski retro slatkiš iz engleske glazbene tvornice.
Ocjena: 7/10
(Virgin / Dallas Records, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
