The Mars Volta ‘The Mars Volta’ – yacht rock brodolom

Prema najavama, ovo je trebalo biti pop izdanje Mars Volte…

The Mars Volta ‘The Mars Volta’

Nekoć davno, sedamdesetih i osamdesetih godina postojao je vrlo popularan žanr poznat kao yacht rock, istinski grozomorna varijacija soft i adult oriented rocka u kojoj je strogo zabranjeno bilo sve ono nepredvidivo, neočekivano, čak i neortodoksno, a pjesme i albumi autora poput Boba Welcha, REO Speedwagon ili Supertramp dosezali gotovo karikaturalnu razinu sladunjavosti i komercijalnosti.

Puno godina kasnije svoju je viziju yacht rocka predstavio jedan od ključnih alter rock bendova novog milenija na albumu za koji sam isprva stvarno mislio da je riječ o nekoj pogrešci i da se iza imena The Mars Volta na streaming servisima našao netko potpuno drugi, tko s Omarom Rodríguez-Lopezom i Cedricom Bixler-Zavalom nema baš nikakve veze.

The Mars Volta, kao i njihov za nijansu bolji prethodnik At the Drive-In, spajali su potpuno suprotstavljene žanrove poput progresivnog rocka i svojedobno mu najvećeg neprijatelja punka, pretvarajući svoje pjesme u psihodelične simfonije prepune instrumentalnih pasaža čijim bi se potpuno slobodnim formama ponosili i free jazz titani Ornette Coleman ili Albert Ayler. U tome su, što i ne treba čuditi, znali otići i malo predaleko, primjerice na ploči „Amputechture“, no čak i u takvim su trenucima bili neusporedivo bolji od većeg djela svježe objavljenog i deset godina čekanog eponimnog albuma.

Da se razumijemo, ubrajam se među one koji vjeruju da se u skoro svakoj glazbenoj vrsti i podvrsti može i pronaći i napraviti nešto dobro pa me ovaj izlet Omara i Cedrica u ideji nimalo nije smetao. Prema najavama, ovo je trebalo biti pop izdanje Mars Volte, zbog čega sam stvarno nestrpljivo iščekivao čuti što će sve ugurati u svoje viđenje popa.

Nažalost, već uvodne latin perkusije kojima počinje prva pjesma „Blacklight Shine“ dale su naslutiti što će slijediti u nastavku. Refreni bi tako najčešće mogli upasti na neku staru ploču Styxa, Phila Collinsa ili Journeyja od kojih ih razdvaja tek modernija i ne toliko pravocrtna produkcija, a treba napomenuti kako se u ovih 14 skladbi prepoznaju i drugi, podjednako nezanimljivi utjecaji poput electro funka pa i konfekcijskog R’n’B-ja kojeg je devedesetih bio prepun MTV.

„Shore Story“, primjerice, zvuči poput imaginarnog pokušaja Color Me Badd ili Boyz II Men da snime nešto kompleksnije i, u nedostatku bolje riječi, alternativnije, dok nas „Vigil“ vraća u dane kada su veterani psihodeličnog i prog rocka potpisivali neke od najbesmislenijih pop ljiga osamdesetih. „Qué Dios Te Maldiga Mí Corazon“ odlazi još dalje, sve do nečega što bi mirne duše mogla otpjevati i jedna Gloria Estefan.

Glazba je, istini za volju, malo razbarušenija i lelujavija od većine autora spomenutih u dosadašnjem tekstu, nađe se tu i tamo poneki interesantan break ili instrumentalna dionica, ali i one traju previše kratko da bi ostavile jači dojam. Nisu baš ni sve stvari toliko loše pa, primjerice, „No Case Gain“ u sjećanje doziva i Beastie Boyse iz vremena „Hot Sauce Committee Part Two“, „Tourmaline“ je korektna retro balada s naglaskom na šezdesete, dok je „Equus 3“ čak i dobra pjesma koja jedina koliko-toliko uspijeva objasniti što su u stvari htjeli napraviti. S obzirom na muzički dio priče, donekle čudi činjenica da su Cedricovi stihovi direktniji i jasniji nego ikad prije te velikim dijelom inspirirani njegovim problemima sa scijentolozima kojima je nekoć pripadao i koji su navodno čak i otrovali pse njegove supruge Chrissie Carnell Bixler, i to iz osvete jer je glumca Dannyja Mastersona optužila za silovanje.

„The Mars Volta“ je nazvan samo imenom benda jer bi, kako kažu, trebao predstavljati novi početak i ‘clean break’ u odnosu na sve što se događalo ranije. To istovremeno obećava i zastrašuje; nadam se samo da se na idućem albumu neće pretvoriti u trapere.

Ocjena: 4/10

(Clouds Hill, 2022.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 kune.

Hvala vam.

1.00 HRK - 0.13 € 5.00 HRK - 0.66 € 10.00 HRK - 1.33 € 20.00 HRK - 2.65 € 50.00 HRK - 6.64 € 100.00 HRK - 13.32 € 200.00 HRK - 26.54 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X