Sinoć smo svjedočili najboljem Yammatovu u Laubi.
The Pretenders i karizmatična predvodnica tog benda, Chrissie Hynde, bila je svojevrsna karika koja je dosad nedostajala kad je riječ dolascima velikana rocka u naše krajeve. Bend i glas koji su definitivno ostavili traga u ovdašnjem urbanom segmentu, posebice od kraja sedamdesetih i u osamdesetim godinama prošlog stoljeća kad su London i New York krojili jedno od najvažnijih poglavlja moderne glazbe.
To da su The Pretenders bili koncertni adut kojeg dosad još nitko ovdje nije ‘izvukao iz rukava’ prije Yammat FM-a bilo je jasno već onog trenutka kad su karte za Yammatovo 5 planule u roku od 48 sati po objavi ovogodišnjeg headlinera. Bio je to i onaj trenutak kad su mnogi postavljali pitanje: „Zar oni još uvijek postoje?“.
Nakon sinoćnjeg vatrometa rocka koji su priredili, jedini zaključak je ona stara rock fraza da su The Pretenders alive & kickin’, a samo ovlaš gledanje njihovih recentnih koncertni datuma govori u prilog tome da nikako drukčije nije ni moglo biti. To je podmazani rock stroj koji ne staje i ne misli stati. U 2018. godini možda su svega jedan mjesec pauzirali od konceratnih aktivnosti. Ove 2019. bili su headlineri bitnih ljetnih open air festivala, a kruna su bile dvije koncertne večeri na rasprodanom londonskom Wembleyu.
Chrissie Hynde i originalni bubnjar Martin Chambers, oboje 68-godišnjaci, iako okruženi izvrsnim mladim glazbenicima glavni su pokretači na pozornici. Izuzetno čvrstu svirku masivnog zvuka nosio je Chrissien vokal kojem po ničemu ne bi dali godina koliko ima, a po tome kako se kreće po pozornici , kao i njenom gardu općenito, još i manje. Chambers je ista priča. Čovjek mašina. Uz to spreman i za zabavno-komične gegove bacanja palica u zrak koje svako malo ne uhvati u padu, jer mu to očigledno nije ni namjera.
Zvuk u Laubi je također bio definitivno najbolji koncertni zvuk koji je dosad kročio u tu galeriju čije ozvučenje je uvijek dodatni problem za riješiti iz čisto arhitektonskih razloga (izuzetno dugačak prostor u kojem je uvijek poseban zahvat izbjeći tzv. tunnel vision zvučni efekt kao neželjeni nusproizvod). U završnom dijelu, tj. bisu grmjelo onako kako mora grmjeti rock koncert, poput stroja izvan kontrole u završnom krešendu jedne „Middle Of The Road“. Uz to je neupitno da je cijeli koncert bio tour the force prošaran best of materijalom Pretendersa. Čak i oni najmanje upućeni u opus grupe nisu mogli ostati imuni na „Alone“ i visoko adrenalinsku „Gotta Wait“, a potom na „Kid“, „Don’t Get Me Wrong“, „Back On The Chain Gang“, „Mystery Achievement“ ili pak reggae „Private Life“ koji je posebno proslavila jedna Grace Jones.
Chrissie nikad dosad nisam gledao uživo, ali osjećaj je bio onaj dječački, pomalo poput onog prvotnog tinejdžersko strahopoštovanja kad u rocku nije gotovo uopće bilo žena, ali za one koje su se izborile za mjesto centralne figure u bendu nije postojala ni trunka sumnje da su istinski real deal. U mom osobnom slučaju na istoj ravni po značaju su mi bile Patti Smith, Joan Jett, Debbie Harry i Chrissie Hynde. Iskreno, čak i sinoć mi je bilo nestvarno da ću tu koncertnu potvrdu vrijednosti posljednje nabrojane i dobiti. Oduševljenje je utoliko bilo i veće kad se to dogodilo. Uz to, nastup Heaven 17, druga vrsta britanskih veterana, me također podsjetio zašto me tih formativnih godina osvojio rock, a ne pop.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
