Zašto osebujno slavljenje kiča poput ‘The Rocky Horror Picture Showa’ uživa kultni status i po čemu četiri desetljeća kasnije u trumpovsko-merkelovsko-putinovskom svijetu, nekom novom (sve manje) Hladnom ratu, kolektivnom pomračenju i nadgledanju služi kao moguća utopija par excellence?
Kroz potpuno odbacivanje i provociranje normi i konvencija stvara se prostor za samoostvarenjem i novi temelj za liberalnije i otvorenije društvo, pa makar u izoliranom, utopijskom kontekstu. Prema toj recepturi, osebujni transvestit i biseksualac, odnosno panseksualac, muška rotkinja Frank napada i umanjuje društvene autoritete ne bi li redefinirao odnos između osuđivalačke većine i osuđivane, stigmatizirane manjine. Americi je to posebno bilo potrebno u vrijeme Nixona, Forda i Reagana kada je normativnost bila imperativ koji guši netom probuđene glasove s dna i margine. Glas je tu, dakako, ključan: pjesma i ponavljanje, zborsko praćenje i podrška publike tako mjuziklima daju posebnu dimenziju kulta, odnosno ritualnog slavlja i klanjanja pri čemu najveću ulogu ima ona publika koja nije na ekranu ni u auditoriju samoga filma. Dolaskom u kina, sjedenjem pred malim ekranima ili danas pred laptopima kanaliziraju se osobne tenzije kroz male, uglavnom raspjevane i rasplesane trominutne rituale. U Americi koja se nešto prije ovog filma našla u gomili skandala, što unutar zemlje, što izvan nje, dolazi do redefiniranja ponajprije seksualnih praksi i gubitka vjere u društvene strukture. Otpor i alternativa tako postaju uzbudljivi, romantični i zabavni iako u svom stvaranju tematiziraju usamljenost.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=wb1HDnYPPoo[/youtube]
Androgini Frankenfurter, ‘slatki transvestit’, tata je arijevski plavom i proporcijski idealnom Rockyju za kojeg želi da mu bude seksualna igračka i zadovoljština u njegovom izoliranom svijetu Trans-galaksije. Njegove planove remeti upravo konvencionalni par, Brad i Janet, ali uspijeva i s njih ‘skinuti’ slojeve društva te ih oboje zavodi, a onda njih dvoje zavedeni odbacuju nametnute inhibicije i sami postaju devijantni. Dakako, film pritom parodira filmove klasičnoga Hollywooda, sve one ‘šašave’ filmove za mlade pedesetih i šezdesetih, kao i rani horor ne bi li zaveo parodijom i ironijom, subvertirao sve stereotipe i klasifikacije dodatno uvriježene u tim žanrovima koji su dodatno oblikovali mentalitet prosječnog Amerikanca. Tako film propituje ideju heteroseksualnosti, monogamije, biseksualnosti, djevičanstva i travestije. Glavne likove i situacije oblikuje kroz dihotomije; isključive suprotnosti. Dakle, slavljenjem paradoksa redefinira se društvena konvencija i praksa ne bi li se stvorio uravnotežen prostor za drukčije, a drukčijih i Drugih nemali je broj. Posebice danas, gotovo pola stoljeća poslije kada više nije toliko smjelo i hrabro govoriti o seksualnim praksama, kad je seks uostalom kulturna valuta i cijela se industrija zabave temelji na njemu i eksploataciji seksualnih varijanti.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=JKMpRikJeLI[/youtube]
Status kultnoga tako film dobija zbog publike koja odlaskom u kina, pred ekranima postaje dijelom ‘freakshowa’ koji se sam po sebi ispravan i prihvatljiv; odijevanjem u likove za vrijeme projekcija, što je slučaj već četrdeset godina, publika postaje plejada likova da bi otkrila sebe, dok zaljubljenici primjerice „Star Warsa“ postaju likovi da bi bili netko drugi. Zaljubljenici „Star Warsa“ nisu nužno potlačeni marginalci, osjetljivi adolescenti ili „čudaci“, za razliku od „Rockyja“ gdje to jesu iz generacje u generaciju, a mjuzikl kao takav prenosi im ponavljajućim kultnim ritualima (pjesmama) poruku da je prihvatljivo i moguće biti drukčiji. Da bi se do prihvatljivosti došlo gotovo je nužno biti provokativan. U oba je slučaja filmska fikcija kohezivni faktor: oba filma djeluju kao zajednička vrijednost, sila koja spaja, no u slučaju s filmovima poput „Rockyja“ premisa nadilazi vremenske granice filma: prakse se prenose u stvarni život i to izvan sfere ‘cosplayja’. On prenosi poruku da su pojedinčevi život i izraz cijeli niz epizodnih transformacija; što psiho-emotivnih, erotskih, seksualnih, socio-političkih dok se ne dođe do ritualne promjene u stanje samoprihvaćanja.
Zašto je onda ovaj film još uvijek značajan u 2016.?
Američki div Fox najavio je reboot filma za dvosatni televizijski special u kojem će zaigrati predvodnici američke queer scene: Laverne Cox i Adam Lambert uz samoga Tima Curryja.
Redatelj Kenny Ortega za Laverne Cox, poznatu kao transrodnu zatvorenicu Sofiju iz “Orange is the New Black” izjavljuje kako je savršen odabir za ulogu transvestita ne samo kao osoba koja poznaje takav život, nego i školovana plesačica i pjevačica glasovnog raspona od pet oktava i 15-godišnjim glumačkim iskustvom. Cox samouvjereno pokazuje uspjeh transrodne osobe koja je prošla kroz etape osobne i društvene osude zbog onog što je čini drukčijom. Kao društvena aktivistica, Cox je epitom individualnosti. Dok će Cox zaigrati Dr. Franka-N-Furtera, Janet Weiss, glavne junake igrat će tinejdžerske zvijezde Victoria Justice i Ryan McCartan, poznati po možda jeftinom ali i dalje značajnom radu u industriji gdje se kroz fikciju pokušavaju dokinuti modusi diskriminacije i marginalizacije među mladim ljudima. Dok će Christina Milian biti Magenta, Adam Lambert glumi bajkera Eddieja. Lambert je samokreacija sačinjena na travestiji Ziggyja Stardusta i Freddieja Mercuryja. Deklarirani homoseksualac svojim glazbenim radom duboko uronjenim u cross-dressing i travestiju aktivno radi na propagiranju društvene jednakosti. Iako se ne odriče svoje seksualnosti, glazbom i izvan nje naglašava važnost neidentificiranja sa svojom seksualnošću. Upravo zbog toga ova imena čine postavu dostojnu nove verzije filma u vrijeme kada je previše drutšvenih skupina na metama dominantih imena. Tim Curry naći će se u ulozi naratora u invalidskim kolicima za što autoironično kaže da je odlična odluka jer nakon pretrpljenog moždanog udara naime ne može hodati.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=_-Fa9Ien9lM[/youtube]
I dok se film sprema debitirati pred Noć vještica, kritičari i obožavatelji filma ne podržavaju ideju reboota za koju kažu da je nepotrebna odnosno da je svima dosta trendova novih verzija popularnih filmova i klasika. Međutim, Ortega ističe važnost poznavanja popularne kulture, ali mnogo više od toga važnost prihvaćanja različitih oblika i varijacija seksualnosti i individualnosti, posebice među mladima koji se poistovjećuju s odjecima popularne kulture.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
