Novi Almodóvarov film potpuno je jedinstveno filmsko iskustvo, čak i u okviru njegovog redateljskog opusa.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=EolQSTTTpI4[/youtube]
Na njegovom raskošnom imanju pratimo u tim trenucima hipnotizirajuće prekrasnu djevojku u uz tijelo pripijenom kostimu (Paco Delgado i Jean Paul Gaultier) boje kože, zaključanu u sobi. Snimaju ju nadzorne kamere, a promatra ju Marilia (Marisa Paredes; “All About My Mother”, “The Flower of My Secret”), kućepaziteljica. Daje joj hranu i brine o njoj. Saznajemo odmah kako Legard ponekad drži svoje pacijente u svojoj vili dok se ne oprave, a djevojka se zove Vera (Elena Anaya). Vježba jogu, uzima opijum, čita i izrađuje skulpture (referenca na Louise Burgeois, inspiracija za lik Vere); umjetnost predstavlja njenu borbu za preživljavanjem i opstankom. Preko kamere ju promatra i Legard. Požudno, ali i melankolično i sjetno. Već u startu nam Marilia daje do znanja da je Vera opasna za Legarda i da se taj problem mora riješiti što prije. Pokušava ga prije svega zašititi od njegovih osjećaja prema Veri. U kuću tada upada Zeca, njen sin, u bijegu pred policijom. Na sebi ima kostim tigra. Ne bez razloga – maskenbal je i jedino je tako siguran u bijegu – no Almodóvar je u tom trenutku mogao izmisliti bilo koji razlog, taj lik kao da je morao biti tamo upravo takav i upravo u tom kostimu. Zeca prepoznaje lice na ekranu…
Estetika raskošno uređene vile, šminka, zasićena atmosfera interijera, zavodljiva scenografija i kostimografija postavljeni su u jukstapoziciju radnji – služe djelomično kao odmor za oči i um, ali nas i tjera da se suočimo s neizbježnom činjenicom koliko je ljepota često isprepletena s izopačenim. Dok nas ponašanje i djela odbijaju, galantna vanjština i okruženje nas zavodi (primjer Buñuelovih filmova), što je puno stvarnije i snažnije nego način na koji se u suvremenoj žanrovskoj kinematografiji teme najčešće smještaju u “total dizajn seting” i time pokušava dobiti mračna i tjeskobna atmosfera.
Ubrzo ulazimo u kompleksan odnos Legarda i Vere, doktora i pacijenta, vraćamo se unatrag, upoznajemo Legardovu kćer i saznajemo za nesreću iz koje je Legardova supruga izašla s opekotinama po cijelome tijelu. Prošlost se lagano izmijenjuje sa sadašnjošću, no ovdje potpuno u funkciji gradacije radnje i emocije. Almodóvar je majstor naracije. Gradi priču komadić po komadić, sve do emotivne kulminacije u kojoj Veru po prvi puta vidimo u svoj njenoj slabosti, nemoći i očaju. U stvarnosti pak, ona je korak ispred gledatelja – to je trenutak u kojem je na vrhuncu svoje snage i odlučnosti.
Unatoč intrigantnoj priči i sigurnoj redateljskoj ruci u formi i sadržaju, pa čak i njegovoj uobičajeno prekrasnoj fotografiji, kostimima i dizajnu cijelog prostora, film bi mogao naići na manji otpor kod publike (što sam i osjetio kod publike u kinu) upravo zbog svoje tematike i izleta u nepoznato. Pristup konceptu ljubavi, moći i užitka ovdje je subverzivan, a cijela priča je melodramatična i nadrealna. Almodóvar ulazi u SF i zavodi perverzijama, isprepliće seks i seksualnost, požudu i nasilje, likovi su ekscentrični, usamljeni i očajni i često nisu bliski gledatelju. U jednoj važnoj sceni filma osjetio sam potpun raskid veze publike i filma – neki gledatelji su našli za shodno smijati se situaciji, koja bi kao izdvojena izvan konteksta filma možda i bila smiješna, no poznavajući povijest lika i sve što je do te scene dovelo, ista je mogla u tom trenutku biti samo neopisivo tužna. No upravo je u tome nekad ljepota filmskog stvaralaštva – odlazak u nepoznato, pa čak i neugodno iskustvo, da bismo na kraju bili nagrađeni punokrvnim filmskim iskustvom. Prepustiš se ili se ne prepustiš. Možda smo sjedili u istoj dvorani, a vidjeli različite filmove.
Ocjena: 9/10
(Canal+ España, El Deseo S.A., Instituto de Crédito Oficial, 2011.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
