The Strange su sinoć pokazali da su ‘tight’ i kad cijelu godinu ne odsviraju ni jedan koncert, a nova pjesma nagovijestila je da se možda i radi na novom materijalu.
“Svirat ćemo jednu obradu. Ovo je ‘Wind of Change’ Scorpionsa,” šalio se Chris Eckman na sinoćnjem koncertu The Strangea, prvom i jedinom koje je bend ove godine odsvirao i to u sklopu rođendanske fešte Vintage Industrial Bara koju su prethodnih dana žestoko otvorili grindcore bendovi Warfuck i Rotten Sound, a zatim tradicionalno nastavili Partibrejkers. Nitko se nije razočarao kad je bend nakon spomenute najave odrapao “Age of Consent” New Ordera umjesto njemačke power balade o padu Sovjetskoga Saveza (Scorpions nikad nisu zvučali ovako dobro, nastavio se zafrkavati Eckman), no moglo bi se reći da je The Strange bend oko kojega su često puhali vjetrovi promjene.
Prije dvadeset godina kantautor Eckman prethodno najpoznatiji kao vođa legendarnih The Walkabouts i sisački surf rockeri The Bambi Molesters mergeali su i svoju suradnju nastavili kao bend koji će objaviti “Nights Of Forgotten Films”, nenadmašno noir remek-djelo koje je pokazalo najbolje i od glazbenika i od autora/pjevača. Zatim su nestali na deset godina, sve do slučajnog ponovnog okupljanja na Sonic Bullets Festivalu u Tvornici na kojem su Bambiji slavili dvadeset godina karijere. To je u konačnici dovelo do rada na idućem albumu, “Echo Chamber”, ali opet je zapuhao vjetar promjene. The Bambi Molesters su se raspali, njihove će tri četvrtine kasnije oformiti LHD, a njihov de facto predvodnik Dalibor Pavičić će nastaviti suradnju s Eckmanom i ostatak benda popuniti članovima perjanice riječke americane, benda My Buddy Moose.
Možda ponovno puše neki vjetar promjene, barem bi se to moglo zaključiti po izvedbi jedne nove pjesme koju je bend izveo na sinoćnjem koncertu, a koju ćemo provizorno nasloviti “Sometimes I Still Call You Baby”, prema riječima koje se ponavljaju u njezinom refrenu. Bend na njoj i dalje ima retro šmek, ali ovaj put vuče na stranu šlagera i popa šezdesetih, dok me Chrisov autorski rukopis ovdje svojom domišljatošću podsjetio na country velikane poput Krisa Kristoffersona i ranog Willieja Nelsona.
Koncert je ovaj put otvoren obradom koja je i ranije znala naći put do setliste benda prvenstveno zbog svog naziva, premda i sonično odgovara opusu The Strangea. Riječ je, naravno, o pjesmi “Strange” koju je izvorno Wire objavio na svom albumu “Pink Flag” iz 1977., a zatim i R.E.M. obradio na “Document” deset godina kasnije. Nastavilo se zatim s autorskim materijalom, prvo s aktualnog albuma (“Not Now Not Ever”), a zatim i klasičnim double-punchem s prvijenca, singlom “Tonight I Will Say Anything” i naslovnom “Nights of Forgotten Films” od kojih je teško odabrati koja je bolja. Na potonjoj je opet briljirao duo puhača koji se predstavljaju kao Soldiers of Love.
Čini se da Chris najviše voli ove koncerte u prosincu kada svojoj publici može između pjesama plasirati svoju sad već slavnu čestitku: “Merry fucking Christmas!” Isto tako dobiva priliku u jedan od najimpozantnijih brojeva seta, “Long Shadows”, ubaciti dijelove blagdanskoga klasika “Santa Claus Is Coming to Town” (“I’m making a list/I’m checking it twice…”), no ovaj put je vrhunac večeri bio trenutak kad je bend otišao, kako bi se reklo, “full Christmas”.
Dogodilo se to nakon što su službeni dio koncerta zakucali s “Villiers Terrace” (izvorno iz repertoara Echo & the Bunnymen), da bi se na bis Eckman vratio s gitarom i najavio nešto što je predstavio kao “nativity song”. Kao u onoj pjesmi Pipsa, mislili smo da se šali, on se nije šalio. The Strange su tako odsvirali jednu od najljepših verzija božićnog standarda “Little Drummer Boy”. Ja sam napravio nešto što nikada ne radim, podignuo sam mobitel i snimao to čudo jer sam bio uvjeren da ću u suprotnom ujutro misliti da sam cijelu stvar tek sanjao. Obećao je Chris tada i “Fairytale of New York” nedavno preminulog Shanea MacGowana, ali to bi bilo previše. Umjesto toga čuli smo “Suffering Jukebox”, a cijelu stvar je standardno okončala “Rock and Roll Friend”.
The Strange su sinoć pokazali da su tight i kad cijelu godinu ne odsviraju ni jedan koncert, a nova pjesma nagovijestila je da se možda i radi na novom materijalu. Sasvim je sigurno da se prije toga imamo radovati i novom netom dovršenom solo albumu Chrisa Eckmana, a oni su također uvijek vrhunska poslastica za uši. Mnogo toga nas, dakle, lijepog čeka, pa stoga iskoristimo priliku da čestitamo jedanaesti rođendan Vintage Industrialu bez kojeg bismo vjerojatno ostali uskraćeni za iskustvo jedinog ovogodišnjeg koncerta ovog benda.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
