Grupa The Strange predvođena Chrisom Eckmanom i Daliborom Pavičićem i pogonjena članovima riječkom My Buddy Moose razgalila je publiku u četvrtak u Vintage Industrial Baru.
Koncert grupe The Strange u četvrtak u Vintage Industrial Baru, počeo je točno u minutu kako je najavljeno (lijepo je kad bend i organizatori ne zajebavaju publiku, što nije uvijek i svugdje slučaj). U 21:30 stala je glazba sa barske playliste, da bismo uskoro potom začuli prve taktove „Lonesome Rider“, što je bio signal da se dvjestotinjak duša koliko se okupilo uputi iz barskog u koncertni prostor VIB-a. Tamo nas je dočekala osmorka elegantno zgaženog imidža okupljena pod imenom The Strange.
The Strange 2.0, u kojem su od prvotne postave sastavljene od Bambi Molestersa i Chrisa Eckmana, ostali Eckman i Dalibor Pavičić, broji već petu godinu otkako su se okupili i objavili album “Echo Chamber”, no pandemijom uzrokovana hibernacija nije pružila puno šansi da ih vidimo u tom periodu. Stoga je ovaj koncert bio prilika koju nije smio propustiti svaki lokalni ljubitelj kvalitetnog autorskog rocka.
Karakteristični zvuk Pavičićeve gitare osigurao je kontinuitet zvuka, no pridruživanje kompletne postav grupe My Buddy Moose nadogradilo je nokturnu filmičnu atmosferu sad već davnog prvijenca „Nights of Forgotten Films“ s još nekoliko slojeva.
Eckman svojim baritonom, kao i autorskim rukopisom, bendu daje uvjerljivost i autentičnost, no ništa manju ulogu ne igraju ni instrumentalisti. Pravi je užitak bilo slušati međuigre dvaju Fendera, Telecastera u rukama Marka Botića i Pavičićevog Jazzmastera (ili je to možda ipak bio Jaguar, bolji poznavatelji od mene će znati), začinjene puhačima i klavijaturama Luke Benčića.
Vrhunac prvog dijela koncerta pružio je trolist pjesama koji je poslužio kao mini-presjek kompletnog dosadašnjeg opusa benda. „Long Shadows“ sa svojim dugačkim uvodom koji daje vremena svima i na bini i na publici da se uljuljaju u njen hipnotički groove prije nego Eckman dohvati mikrofon, pa onda prepusti bendu da se raspištolji bila je tu kao predstavnik prvog albuma. Slijedila je prekrasna gorsko-slatka balada „Killing Time“ sa „Echo Chamber”. Trolist je zaključila poletna „Not Now Not Ever“ sa lani objavljenog istoimenog EP-a, koja bi u nekom paralelnom svemiru bila, ako ne baš veliki, onda barem mali hit, čiji bi neodoljivi call-and-response refren cijela dvorana uzvikivala s bendom.
Bisevi su tradicionalno bilo rezervirani sa obrade koje su postale svojevrsni zaštitni znak benda. Osim što u verzijama kako ih sviraju The Strange zvuče sjajno, odabir pjesama koje su uzete na obradu priča neku svoju priču o tajnoj povijesti rocka i neobičnim rokenrol vezama i prijateljstvima. Nakon „Suffering Jukebox“ Silver Jewsa, i „Age of Consent“ New Ordera koje su se našle na spomenutom svježem EP-u, koncert je odjavljen sa „Rock and Roll Friend“ The Go-Betweensa.
Teško ćete igdje naći kvalitetniji americana rock od onog kojeg sviraju The Strange.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
