Predstojeći koncert Rogera Watersa u zagrebačkoj Areni dobar je razlog za prisjećanje na kolosalni filmski uradak redatelja Alana Parkera.
Zanimljivo je u današnje vrijeme gledati koliki necenzurirani stupanj kritike društva i sistema je utkan u taj film. Sa stajališta kolektivne svijesti i onoga na što smo navikli da se konzumira s ekrana, čini se da je revolucija prošla i da je se više nitko ne sjeća. Dojam je da danas živimo u totalitarizmima koji kroz tehnološka ostvarenja puno bolje hipnotiziraju mase, nego što je to bio slučaj prije.
Projekcije su danas utopljene u savršene boje, digitalni dolbi i 3D tehniku, ali su time još više prokleto lažne. Gerald Scarfe se u „The Wallu“ odvažio suca na procesu ilustrirati kao guzicu čiji anus je u službu usta, dok muške mošnje predstavljaju bradu, Pinkovu ženu je prikazao kao veliku vaginu, dok marš čekića i bombardiranje u pjesmi „Goodbye Blue Sky“ nitko tko je ikada pogledao čak i insert filma neće zaboraviti.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=igYHKSW8XRs[/youtube]
I što je najbolje od svega, to se 1982. bez problema prikazivalu u preko 600 kina diljem Amerike. Dakle jedna žestoka (ne samo umjetnička) diverzija postala je mainstream događaj. Teško je nakon gledanaj Parkerovog filma ne zapitati se živimo li danas u mentalno zdravijim društvima, ili se problemi samo efikasnije trpaju pod tepih dok buljimo u 3D CGI šarenilo kućnih kina? Idemo li kod susjeda u zgradi na kavu kao naši starci, djedovi i bake, ili pak zidamo čvrste zidove unutar naših armirano betonskih životnih prostora? Gulimo li sve dlake s tijela?
Čini se da nam ostarjeli Roger Waters sa svojom cirkusom dolazi u pravi tren (kao i mnogim drugima). Mnogi će ići na koncert jer smo postali kultura spektakla, pa se treba vidjeti veliki show, no dobro je što će mnogi od tih znatiželjnika dobiti subverzivnu porciju nečega čemu se ne nadaju, a o čemu će razmišljati kasnije, kad primijete da neki iz njihove okoline, ili s televizijskih ekrana, ispod nosa nemaju usta, već šupak.
Saznajte više: Roger Waters ‘The Wall’ – Arena