Ove godine se navršava 30 godina od odlaska ruskog izumitelja Lea Theremina koji je svijetu ostavio jedan od prvih elektroničkih glazbenih instrumenata koji se svira bez dodira.
Nešto poput izvanzemaljaca, dok u letjelicama slijeću na Zemlju ili pak violine koja usamljeno cvili, ali i ljudskog glasa, u kojemu se može čuti ljepota vapaja; na razne načine može se opisati zvuk ovog čudnovatog instrumenta.
Upravo zbog toga theremin je u početku svoju popularnost stekao najviše u filmovima sci-fi tematike i trilerima, u kojima je pridonio izgraditi jezivu, napetu i mističnu atmosferu. Prvi put ga se moglo čuti u ruskom filmu “Odna” (1931.) za koji je glazbu napisao renomirani skladatelj Dmitri Shostakovich, dok je u filmovima “Lost Highway” (1945.), te “Spellbound” (1945.) zasluženo došao u prvi plan zahvaljujući thereministu Samuelu Hoffmanu te Miklósu Rózseu koji je za svoju orkestralnu partituru u filmu “Spellbound” osvojio Oscara.
Tako theremin biva svojevrsnom enigmom već čitavo stoljeće, a ono što ga, osim izgleda definitivno izdvaja i čini jedinstvenim jest činjenica da ako ga netko poželi svirati, ne smije ga dirati.
Njegovi zvukovi love se po zraku, generirajući elektromagnetska polja dviju antena, ostavljajući glazbeniku mogućnost igre gotovo cijelim tijelom. Ipak, najčešće se koriste veoma precizni pokreti rukama, tj. prstima, danas poznatiji kao ‘8 finger position technique’.
Ali tko je uopće tvorac theremina i kako je došlo do tog izuma?
Rođen kao Lev Sergeyevich Termen, Leon Theremin u to vrijeme radio je s uređajem koji je mjerio gustoću plina te ga je modificirao tako da osim vizualnog očitavanja vrijednosti, također posjeduje i zvučni prikaz. Uređaj bi emitirao ton koji bi mijenjao visinu kako se mijenjala gustoća plina, a Theremin je otkrio da bi blizina njegovog tijela uređaj ometala i utjecala na ton. Koristeći tehniku koju je naučio kao svirač violončela, Theremin je uspio odsvirati jednostavnu melodiju i na temelju oduševljenja svojih suradnika, odlučio ga je razviti u pravi instrument. Ovaj povijesni trenutak navodi se kao prvi uspješni pokušaj stvaranja elektroničkog glazbenog instrumenta, ujedno i prvog koji se masovno proizvodio.
Danas ga veliki broj glazbenika na sebi svojstvene načine približava javnosti, uzimajući u obzir utjecaj koji su ostavili thereministi poput Clare Rockmore, najznačajnije thereministice svih vremena.
Carolina Eyck, Grégoire Blanc, Coralie Ehinger, Lydia Kavina i Armen Ra, samo su neki od njih koji nam, magično dirigirajući zrak, predstavljaju lepezu čudesnih mogućnosti.
Osim što je uvelike utjecao na elektroničku glazbu kakvu poznajemo danas, također se uspio provući kroz druge žanrove; pa bilo da je riječ o obožavateljima rocka, klasike ili eksperimentalne glazbe, zavijanje theremina će rijetko koga ostaviti ravnodušnim i bez upitnika nad glavom.