Centralna ekipa reformiranih negativaca ne može privlačnošću parirati izvornim Avengersima, a završni film pete faze MCU-a to prihvaća i pretvara u svoju nit vodilju, kapitalizirajući na smanjenim ulozima i pritom izvlači nekoliko uspješnih štoseva putem.

Petu fazu MCU-a na njezinom samom kraju nije moglo više ništa spsasiti. Od filmova koji je čine samo je možda “Guardians of the Galaxy Vol. 3” bio vrijedan spomena. Sa “Ant-Man and the Wasp: Quantumania” i “The Marvels” Marvel je dotaknuo nova dna, a ni ovogodišnji “Captain America: Brave New World” očekivano nije bio ništa bolji, pa se čak i o ispraznoj bedastoći “Deadpool & Wolverine” pisalo s određenom dozom simpatije u usporedbi s ostalim naslovima.
Očekivanja za “Thunderbolts*”, film koji okuplja drugi ili treći ešalon (anti)junaka iz ovog svemira (“B-Vengers” kako su simpatično proglašeni u samom filmu), stoga nisu mogla biti visoka, pa je prilično iznenađujuće to da je konačan rezultat jedno od rijetkih solidnih ostvarenja u bezidejnom lutanju koje predstavlja nadovezivanje Marvelove priče nakon završetka na blagajnama superuspješne ere koja je završila s “Avengers: Endgame” sad već prije šest dugih godina.
Radnja “Thunderboltsa*” započinje kad šefica CIA-je Valentina Allegra de Fontaine (Julia Louis-Dreyfus) pošalje svoje agente za prljave poslove Yelenu Belovu (Florence Pugh), Johna Walkera (Wyatt Russell), Ghost iliti Avu Starr (Hannah John-Kamen) i Taskmaster (Olga Kurylenko) – ne brinite, samo najvjerniji pratitelji Marvelovih filmova i serija prisjetit će se odakle dolaze sva ova imena – na istu lokaciju sa zadatkom da se međusobno potamane, no samo potonja nagrabusi prije nego što ostatak agenata prokljuvi što se zbiva, a u međuvremenu im se pridruži i zbunjeni koliko i tajanstveni Bob (Lewis Pullman), koji se ubrzo pokazuje moćnijim nego što isprva djeluje.
Nakon što se de Fontaine dokopa Boba kojeg odluči prezentirati kao novog superjunaka Sentryja koji će naslijediti Avengerse (neku vrstu Homelandera za one koji prate “The Boys”), ostatak tima otpadnika pojačan Buckyjem Barnesom (Sebastian Stan) i Yeleninim ocem Red Guardianom (David Harbour) prisiljen je surađivati kako bi razotkrio njezine zle namjere i spasio Boba kako od njezinog utjecaja, tako i od samoga sebe.
Jedna od stvari koje najbolje funkcioniraju u “Thunderbolts*” jest smanjivanje uloga u radnji. Filmovi od superjunacima toliko su se dugo bavili svemoćnim zlikovcima koji pokušavaju pokoriti ili uništiti svijet da su ti “veliki narativi” postali repetativni i naporni koliko i njihove uvijek iste završnice sa beskonačnim CGI bitkama koje prati beskonačan niz eksplozija što ozupljuju gledateljev ineteres za cirkus koji opet iznova gleda na ekranu.
Redatelj Jake Schreier ima manje tipičan zadatak u svom filmu i iz njega izvlači maksimum. Njegov glavni negativac je u srži neka vrsta deprimiranog nihilista, pa se “Thunderbolts*” zapravo bave spašavanjem pojedinca od njegovih problema s mentalnim zdravljem prouzročenih traumom i samoćom, a ne spašavanjem svijeta, svemira i budućnosti. U procesu tako dobivamo neke od najboljih glumačkih trenutaka u MCU-u, kao i neke od najdirljivijih trenutaka.
Centralna ekipa reformiranih negativaca, naravno, ne može privlačnošću parirati izvornim Avengersima i film to prihvaća i pretvara u svoju nit vodilju, kapitalizirajući na smanjenim ulozima i pritom izvlači nekoliko uspješnih štoseva putem. “Thunderbolts*” isto tako otvara i prostor za pokretanje šeste faze MCU-a koja će vrlo skoro započeti još jednim pokušajem pokretanja uklete priče o “Fantastic 4”.
Ipak, ostaje pitanje je možemo li od Marvela više uopće išta očekivati osim daljnjeg rovarenja po napola razrađenim idejama uz povremeno poluugodno iznenađenje kao što je bio ovaj film, koji jest u osnovi solidan, ali opet ponajviše zato što nadvisuje ostatak kanalizacije u koju se pretvorilo sisanje intelektualnog vlasništva koje je u novom stoljeću zgrnulo više milijardi dolara na svjetskim kinoblagajnama.
Ocjena: 7/10
(Marvel Studios, 2025.)