‘Tiger’ – sve što Amerika voli

Za razliku od svog (anti)junaka, HBO-ov dvodjelni dokumentarac (koji se premijerno može gledati na HBO GO) o Tigeru Woodsu ne posprema lopticu u svaku željenu rupu. Zlobni umovi nek drugu usporedbu na tom tragu zadrže za sebe.

“Tiger”

Amerika voli pobjednike. A ako tražite priču o pobjedniku, teško je zamisliti veću od one o Tigeru Woodsu, prvom crncu (ili “kablinazijcu”, kako je sam odlučio prozvati svoje rasno porijeklo na užas nekih pripadnika crne zajednice) koji je uzdrmao svijet golfa postavivši brojne rekorde i upisavši se zauvijek u povijest ovog prethodno izrazito bjelačkog sporta. Woods je temom novog dvodijelnog HBO-ovog filma ukupnog trajanja od tri sata redateljskog para koji čine Matthew Hamachek i Matthew Heineman, a koji prati Tigerov nevjerojatan uspon i neizbježan pad u očima javnosti.

U pričama o sportskim uspjesima obično imamo i ustrajne i često nemilosrdne roditelje koji modeliraju dijete prema svojoj viziji, a Tiger ovdje nije iznimka. Earl Woods oduvijek je vidio svog sina kao osobu koja će nadrasti sportski svijet i postati velikanom u rangu Gandhija ili Nelsona Mandele. Unatoč takvom nezamislivom pritisku, Tiger je uspio postati jednom od najvećih sportskih zvijezda na putu još od malih nogu praćenom svjetlima kamera. No, postizanje velike slave dolazi s cijenom, a račun koji će dočekati Tigera Woodsa bit će zastrašujuće visok.

Kako primjećuju neki sugovornici u filmu, Amerika osim što voli pobjednike katkad jedva dočeka i da vidi kako njezini junaci padaju. Očeva velika iščekivanja, konstantna medijska pozornost i multimilijunski ugovori sa sponzorima natjerat će Tigera u neku vrstu ovisnosti o bliskosti sa ženama i učiniti od njega serijskog preljubnika koji će brojne veze s ljubavnicama držati u tajnosti sve dok brana jednom ne pukne i tabloide na poplavi cunami vijesti o sve više vanbračnih odnosa. Usto, Woods će sve više trpjeti i bolove koji će ga navući na tablete, pa će tako i biti uhićen za volanom pod utjecajem koktela lijekova za spavanje i protiv bolova. Scene njegova privođenja prikazuju izgubljenog čovjeka dijametralno različitog od nasmiješenog mladića koji je osvajao jedan veliki turnir za drugim u sretnijim danima svoje mladosti.

Amerika voli pobjednike, voli kada pobjednici padaju, ali isto tako voli i kada se miljenici vrate u milost, a priča o Tigeru Woodsu srećom donosi i to poglavlje njegovim povratkom u svijet profesionalnog golfa pobjedom na prvom mastersu koji 2019. osvaja nakon jedanaest godina suše. Dakle svi sastojci za epsku sportsku dramu su već upisani u recept, no “Tiger” nažalost od njih ne stvara dovoljno ukusno jelo kakvo smo očekivali. Dio razloga za to možemo potražiti u činjenici da sam Woods nije aktivnim dijelom ovog filma, već njegovu priču u potpunosti prenose usta prijatelja, suradnika, bivših djevojaka i ljubavnica. Većinu ovih ljudi sam Tiger je iz ovih ili onih razloga u nekom trenutku prilično bezdušno otpisao iz svojeg života, no oni uglavnom svi i dalje imaju mnogo suosjećanja i lijepih uspomena vezanih za antijunaka ove priče.

Izostanak Tigerovog vlastitog uvida iz filma onemogućuje narativu da zagrebe dovoljno duboku u psihu svog subjekta, pa tako “Tiger” ni u kojem trenutku neće biti naporan za gledanje, ali neće ni odati dojam kao da nam donosi išta više od kronologije jedne priče koja je i više nego dobro poznata i gledateljima koji nisu posebno veliki ljubitelji golfa, Woodsa i koji su njegov uspon i pad (i ponovni uspon?) pratili tek ovlaš i površno. Film ipak postiže željeni rezultat propitujući prokletstvo slave koje personificiraju paparazzi hijene koje opsjedaju svaki korak Woodsove obitelji i ljubavnica, kao i televizijski komentatori koji ne propuštaju ni jednu priliku naslađivati se Tigerovim slabostima. Danas bi se tom društvu priključili i vampiri s društvenih mreža, a cijela ta mašinerija pritiska stvara dodatni teret na zvijezdu koja je već skovana pod količinom pritiska koji bi slomio bilo koga tko nema nadljudske osobine potrebne za postizanje uspjeha poput Tigerovog.

Za razliku od nekih drugih dvodjelnih HBO-ovih dokumentaraca o kojima smo ranije pisali kao što su, primjerice “Leaving Neverland” (2019.) o Michaelu Jacksonu ili “The Searcher” (2018.) o Elvisu Presleyju, film dvojice Matthewa jedva da opravdava trosatni format. Dok su spomenuti filmovi ili dizali mnogo prašine, ili donosili mnoštvo uzbudljivog sadržaja, “Tiger” tek donosi dovoljno uvida da ne bude nezanimljiv, ali ne uspijeva ono što bi mu trebao biti glavni zadatak, a to je ući u glavu šampiona i izravno objasniti kako je u njoj uspjeh povezan sa samouništenjem. Tek tada bismo mogli doista proživjeti njegov jedinstveni život s dostojnim osjećajem.

Ocjena: 6/10

(HBO, 2021.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X