Od prošlog vikenda pa sve do nedjelje 18. rujna traje Ganz novi festival, projekt SC-a i kulture promjene namijenjen razvojnom kazalištu. Naš eksperiment se sastojao u posjetu istome u trenutku dok je Dinamo ‘junački’ gubio od Reala, čisto da vidimo koliko u takvim situacijama ima nas drugih.Isti je uspio: o utakmici nitko nije rekao niti riječ, barem ne glasno.
Srijeda kada je u Zagrebu igrao Real Madrid, 22:00 sati na potezu Savska – Zeleni val: nema nikoga, sablasno prazne ulice sugeriraju neko gluho doba noći ili zombi apokalipsu. Te večeri, kada se većina prikovala uz radnju na stadionu u Maksimiru, rijetki su se u Teatru ITD zabavljali uz neverbalni igrokaz, asocijativnu predstavu “Springville” koja se bavi upravo “krajem svijeta kakav poznajemo”, u sklopu Ganz novog festivala namijenjen upravo ganc novim ljudima u umjetnosti.
“Springville” već svojim nazivom sugerira mjesto koje je svugdje i nigdje – Springfield iz Sipsona, možda Dogville, a možda i kafić na uglu u kojem se gleda tekma (ta institucija u Belgiji nalazi se “na svakom ćošku” pod nazivom café De Sportvriend, op. a.).
Svaki detalj na pozornici je duboko asocijativan, tako je centar “Springvillea” kućica iz čijeg dimnjaka kuljaju plastične vrećice. Njen stanovnik, čovjek u zelenom tipični je antijunak koji čita novine u kojima ništa ne piše već se iz njih kada ih otvori čuje tema iz uvodne špice serije “The A-Team”. Osim njega i joggera divovskih proporcija ostali likovi svedeni su na predmete koji živo sugeriraju različite međuljudske odnose te osjećaj pojedinca kao dobro ili loše funkcionalnog predmeta u društvu. Ženstvene noge u visokim potpeticama čitavih 45 minuta predstave podloga su za stol na kojem se kako predstava protječe gomilaju simboli užitka i svakodnevne socijalne interakcije: zdjela s voćem, set za čaj, šampanjac i šampanjske čaše.
Budući da kreatorica predstave Miet Warlop nije imala intenciju prikazati činjenični slijed, već igru posve udaljenu od svakodnevne stvarnosti, obrasci očekivanja snažno su potkopani i prebačeni u fikciju blisku crtanim filmovima. Ujedinjujući fikciju i humor autorica je postigla koktel koji puno govori o stvarnom svijetu i stvarnosti koja nastaje unutar svakog pojedinca čije autosugestije mu tumače priču katastrofe na njemu ili njoj svojstven način. U kakvom se mi to svijetu doista nalazimo, odgovor “Springvillea” je jednostavan – u besmislenom svijetu u kojem smo podjednako i akteri i promatrači iz relativne tišine ili pak buke svojih vlastitih misli. Podjednako pristupačna svim generacijama predstava ne osuđuje niti propovijeda, ona samo kroz niz autosugestivnih prizora potiče napetu pažnju gledatelja do samog kraja.
Neočekivano je rezultat kombiniranja naoko nepovezivih stvari, kao na primjer kulturne jezgre Studetnskog Centra s nogometom. Kada se nešto neočekivano stalno očekuje, riječ je o Earlovoj karmi ili apokaliptičnim predskazanjima koja bi se trebala dogoditi 2012. godine. Reakcija na za ITD očekivano neobičnu predstavu “Springville“ nije bila odviše burna, kao niti atmosfera nakon utakmice, uostalom. Dalje>>