Sveprisutni zagrebački vizionar objavio je trilogiju samostalnih albuma, predstavivši tako sebe i svoj svijet u maniru nešto spontanijeg Riza Ortolanija. Dobili smo dva nastavka ‘Samodopadnih priloga za utopiju’; drugom je pripalo ime ‘Moda pod bubrege’, nakon čega je osvanuo i treći dio ‘Osuarij’ i na kraju se poput konačnog pečata pojavio ‘Geile Tanznummern No.1’.
“Veličina Njega koji pokreće sve, proširi se svemirom i sija; u jednom djelu više, u drugom manje.”
Tim riječima započinje Danteov “Paradiso”, posljednji dio njegove “Božanstvene komedije”. U samom centru poprilično nespecifične radnje je Bog, a motivi svemira i sjaja nalaze se u nezahvalnoj poziciji bez rješenja – suptilnoj međuigri koja nalaže da nakon svjetla dolazi tama, a nakon tame sve ono drugo što joj može pasti nemilo.
Leo Beslać je u kućnoj produkciji pripremio nešto nepredvidivo, i to se tako “čisto” izvuklo iz njegove podsvijesti, kao kakav mentalni kamenac. Nisam siguran postoji li konkretan razlog za format trilogije – jedino što mi pada napamet je stari upečatljivi natpis s ouija boarda – “give me three and I’ll be free”.
Ako je pravilno kanalizirana umjetnost, u ovom slučaju ona koja barata tonom neka vrsta opsesije, Leo Beslać živi je dokaz da ta opsesija može biti i plodna i zdrava. Objaviti čak tri samostalna izdanja kojima je on glavni potpisnik u rasponu od nešto manje od tri tjedna impresivno je postignuće, a biti kroničnim outsiderom samo može ojačati spone između njega i onih kojima će ova trilogija doći kao nešto na žlicu. Kao melem za uši – možda malo manje.
Ipak je svrha atributa da budu što precizniji. Znalo se (uz pomoć zdrave logike) da će se nakon tamnice u vlastitoj javi na “Krv u Stolici” okrenuti introspekciji; onakvoj kakva mu omogućuje istraživanje sebe, ali i onih koji su koračali nešto prije. “Moda pod bubrege”, iz Bandcamp navoda jasno je, nastala je inspirirana motivima predvodnika zenitizma – Branislava Virgilija Micića (Branko Ve Poljanski).
Njen nasljednik stavlja ključ u bravu i završava trilogiju “Priloga” snimanu iza kulisa svakodnevice zvučnog megalomana, a niz open source crtica zatvara širu trilogiju, ovu o kojoj sad govorimo. Moguće je (a za tu pretpostavku krivim taj “No. 1” dio u imenu) da se pod mrežnicu provuče još nešto, a jednako tako moguće je da je pipa stvarno zatvorena. Uistinu, nikad se ne zna.
Kad upotrijebim riječ “outsider” pri pokušaju vjernog opisivanja, uistinu to i mislim. Nije tragedija autore ovog stabla tako nazivati. Ukoliko iza njegova imena stoji radom stečeni pedigre, biti outsiderom je možda i laskavo. Pa tako, mora se napomenuti: Beslaća je nemoguće svrstati, nemoguće ga je oponašati, nemoguće mu je nalikovati. Kao takav je jedan jedini. Zato trilogija prolazi, i zato na njega samo valja ukazati. Opasna DIY etika, dekonstrukcija sve estetike i lucidnosti – to je dominantno trojstvo njegova karaktera. Nekad vedar, nekad na ivici internog raspada, mikrobiomi njegova raskošnog outputa govore nam o revolucionarnim tendencijama unutar njegova kozmosa, kozmosa o čijim se putevima malo zna. Svaki dan, kontinuirano – bačen ravno pred svinje – a one samo stoje, i pitaju se kakav mu je to šešir za glavom.
Ocjena: 8/10
(Samizdat, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
