Povodom koncerta kojeg će legendarni avangardni punk sastav Trobecove krušne peći održati u KSET-u u petak, 7. veljače, porazgovarali smo s osnivačima benda Darkom Begićem-Begom i Mariom Barišinom-Barom. Na koncertu će kao gosti nastupiti i alternativni rock sastav Brujači.
Uz slučaj benda Trobecove krušne peći vezuje se i slučaj radikalne cenzure, proveden nad njihovim albumom „85“. Album je čekao na objavu 28 godina, da bi prošle godine bio objavljen kod izdavača Guranje s litice, uz potporu čak 17-oro suizdavača, te time postao i jedno od izdanja godine! Rado bih krenuo od priče o najprešućenijem umjetničkom djelu domaće scene… Koji je bio osnovni problem s tim albumom, tko će preuzeti riječ? Sad, nakon što ste 25 godina pametniji…
Bega: Problem? Nije bilo uopće problema… Šalu na stranu! Budimo realni, tko bi normalan objavio album benda koji se zove Trobecove krušne peći? Bila je eksplozivna atmosfera oko nas.
Ono što bi mene osobno zanimalo jest, koji je bio radni naslov albuma, jer mi „85“ zvuči kao da ste stali na pola ideje?
Bega: To je bio radni naslov čisto zato što je to rađeno ’85-e godine… A ’85 je godine umro i Enver Hoxha, što je bio podnaslov radnog naslova.
Bara: Ne znam jesmo li mi imali tamo radnih naslova, mislim, bile su nekakve kombinacije… Međutim, kako je sve to zapelo, dobili smo na znanje da album neće izać. Kad se pojavio, poslije, na kazeti, ostao je taj naslov; vremenski…
Koji su bili tada osnovni kanali kojima ste dolazili do muzike, do utjecaja? Vaš bi nastup na Bienalu suvremene glazbe govorio u prilog da vas je jedan mali dio tadašnjeg kulturnog establišmenta ipak percipirao. Otkud su dolazile smjernice, je li bilo lako nabaviti ploču, kazetu, video-kazetu?
Bara: Video-kazete nismo uopće mogli nalaziti.
Bega: Video-kazete nikako, a do ploča jako teško. Tek ono malo što se kod nas izdavalo kod Jugotona ili RTB-a, beogradskog, ne znam još tko… Slovenci, tek malo dalje, jedino izvana, ako bi tko otišao do Trsta ili bi tko otišao još malo dalje od Trsta.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=VVUvuiwBl_8[/youtube]
Pjesma „Grad i svjetla“ je ona pjesmu po kojoj su Trobecove krušne peći zacijelo ostale primijećene od svoje publike osamdesetih godina?
Bega: Mogu li reć nekaj? Ta je pjesma posveta iz zahvalnosti našim prijateljima iz grupe SexA. To je, inače, njihova pjesma koju smo mi obradili.
Pjesma je karakteristična po naglašenoj karnalnosti, kao lajtmotivu za temu prostitucije koja je i danas ne čini ništa manje kontroverznom.
Bega: Blud! Bludimo, bludite… Oni bludiju!!!
Teme koje su i dan danas neprihvatljive u eteru, osim ako ih pjevaju crnci iz geta.
Bega: Pa i kod nas se psuje najnormalnije, ne vidim baš neku veliku vrijednost u glazbi kada je kurac i pička svaka druga riječ. Kurac! Pička!
Govno! Sisa! Recite, mi sad najavljujemo vaš koncert koji će biti u petak, 7. veljače. U kojoj ćete postavi nastupiti?
Bara: Bend će nastupiti u postavi koja je najdugovječnija i snimila tu ploču. To su Ivica Vinski, gitara, Gordan Dorvak je bubnjar, Bega, ja i Capri… Capri je legendarni saksofonista grupe Haustor koji je tada radio s nama, te dvije godine. Snimao je ploču. Tih pet ljudi je jedno tri, četiri godine bilo najstalnija pojava benda. I u tom smo trenutku, zapravo, u pravom trenutku, došli do mogućnosti da snimamo. Imali smo dosta koncerata, pjesme su bile dosta prosvirane i snimljene u pravom trenutku.
Kako ste došli u priliku surađivati s producentom Borutom Činčom, klavijaturistom grupe Buldožer? Je li on imao poseban senzibilitet da snimi taj materijal baš tad?
Bara: To je jako neobično, zapravo, jer kad smo se upoznali, a upoznali smo se ušavši u studio, ustanovili smo da su to bila dva potpuno različita svijeta. On si je bio dobar s Frank Zappom, a mi smo bili u drugom vremenu… U prvom času nikom nije bilo jasno šta mi tu i on s nama, i mi s njim, radimo, ali se to ipak pretvorilo u jednu obostranu suradnju. To njegovo iskustvo, i njegova otvorenost prema glazbi… On je uspio ubrat da mi malo na jedan svoj način to hoćemo napraviti i snimiti. I tu se, na kraju, sve uspjelo pretvoriti u nešto jako dobro, po mom mišljenju, jer je on, koliko god imao taj jedan drugi pogled, prihvatio je te naše nove ideje. I u nekom trenutku se i on počeo i sam tu zabavljati, sa svojim prijedlozima je u toj koprodukciji sudjelovao i u radu na albumu. To je sve trajalo tjedan dana intenzivno, mi smo snimili i miksali album u tjedan dana u Ljubljani.
Neki komentar s druge strane?
Bega: Kako smo došli? Mislim, čovjek je prvo, nastupao u grupi Buldožer koja nam je bila, a i dan-danas je – ono! – jedna od najboljih grupa u bivšoj Jugoslaviji, a i cijena studija je bila puno niža od mnogih u Zagrebu. I to osjetno jeftinija, to je bio studio od osam kanala, čini mi se…
Bara: Ma, više… Ne sjećam se.
Bega: Ja mislim da je bio osam kanala. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
