Ispravna strana tebe nikad nije ona savršena, već ona iskrena. Ona ranjiva, i ona koja je na pladnju svima. ‘Satori in Berlin’ Vanje Zaimović koristeći se osjećajnim velom mračnog folka u otresitom singer-songwriter formatu, ukomponirajuć pritom i dinamičnost poezije, na mala vrata donosi upravo tu ideju.
Ono što znamo o autorici jest da je odrasla u Puli, neko vrijeme je živjela u Zagrebu, nakon čega se seli u Berlin i naposljetku odlazi putem Novog Zelanda. Na papiru ovo zvuči kao plodno tlo za moguće dvojbe izražene dubine, a njima se Vanja i bavi kroz svih deset pjesama na albumu. Iako postoji jasan narativ i vidi se da je konceptualno lirični sadržaj debija rađen po storytelling principu, koristeći melodiju kao push platformu za komuniciranje poruka i naravno, pričanje priča.
„Satori in Berlin“ doima se iznimno osobnim radom. Setup je za tako nešto zapravo idealan: gitara, glas, i produkcija (čiji je potpisnik Rafael Estrela) koja svim silama želi eskivirati ikakvim tendencijama kiča i lažnog deepizma. Ovo je svakako pobjeda na lutriji ukoliko album ima za cilj naglasiti autoričin unutarnji svijet. Turbulencije su, naravno, lajtmotiv ove ploče – bile one emotivne i uzrokovane društvenom indiferentnošću ili jednostavno prostorom u kojem se protagonistica nalazi.
Bio on skučen ili prostran, temeljito je istražen kroz široku paletu emotivnih navala. U svijetu u kojem se mahom bježi od emocija kao od nekog po život opasnog buldoga, albumi kao što je ovaj daje nam do znanja da i dalje ima ljudi voljnih iskušavanja blagodati života – među kojima su i bol, nesigurnost, neizvjesnost, osjećaj nepripadanja… sve ono što spada pod „univerzalno“ ljudsko iskustvo. Danas, odbiti mašineriju apatije i ovako se proliti hrabar je čin, i zato Vanja, samo to uzimajući u obzir, u potpunosti odgovara reljefu novog kantautorskog vala.
Nemoguće je, naravno, odvojiti tvoje od tuđeg, individualno od kolektivnog, referentno od nepostojećeg – i to je ono što povezuje sva svojstva Vanjina kreativnog štapića. Ako se vodimo onime što je rečeno u uvodu ovog teksta, njena ranjiva strana koja pršti iz pjesama zapravo sugestivno pleše na tankoj liniji između svega gore navedenog: tvojeg, tuđeg, našeg, njihovog, realnog i manje realnog.
Ipak, produkcijska priroda albuma se u ovom slučaju može shvatiti kao sredstvo za pojačanje emocija minimalizmom, ali i kao boljka koja materijalu ne daje dovoljno lufta – kako ima točaka u kojima se mogu susresti razni hipotetski, u postu dorađeni elementi – ostavlja se plodno tlo za razmišljanje o tome što još fali albumu. Food for thought, u ovom kontekstu, može biti okrenuta na drugi mlin.
Joni Mitchell je jednom prilikom izjavila kako na glazbu gleda kao na „fluidnu arhitekturu“, i obzirom na game-changer „Blue“ koju se može uzeti kao centralnu točku njene karijere, taj koncept imala je prilike razraditi i „doraditi“. Ako „fluidnu arhitekturu“ pretočimo u trenutačni, nešto lokalniji, kulturološki nam dosta bliži kontekst, uviđamo da se Vanja jako dobro snalazi u svojim mislima, kao i u svojim akordima. U fluidnosti je, kao konkretna alfa i omega svojim pjesmama, dokazala da joj u bliskoj budućnosti neće biti potreban deus ex machina element manifestiran kroz čudne one-hit wondere. Hitoidnost ovdje nije ni u planu – već samo čista emocija.
Ocjena: 7/10
(Samizdat / Bandcamp, 2021.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
