Večer sjećanja na Miru Mance – ad hoc festival za posljednji pozdrav

Iako je u najavi stajalo da će se od Mire Mance koncertom u Kinoteci oprostiti Brujači i CUL-de-SAC//Orkestar za ubrzanu evoluciju, u petak smo prisustvovali pravom malom festivalu eksperimentalne i impro glazbe.

  • 198
    Shares
Večer sjećanja na Miru Mance u Kinoteci (Foto: Nikola Madunović)

Kako i priliči događaju posvećenom „muzi zagrebačke alternativne scene“ i „ženi koju su sedamdesetih i osamdesetih u Zagrebu znali svi“ (ne i bitno mlađi potpisnik ovih redaka), u kultnom kinu okupio se zavidan broj ne samo glazbenika, već i drugih umjetnika i nekadašnjih gradskih „scenestera“. Uloga meštra ceremonije tako je pripala glumcu Vilimu Matuli, dok smo uz nastupe spomenutih izvođača mogli poslušati i one Trobecovih krušnih peći, Franz Kafka Ensemblea te provjeriti kako zvuči Indošev šahtofon ili „Mi nismo sami“ Jure Stublića u izvedbi Darka Rundeka.

Večer sjećanja na Miru Mance u Kinoteci (Foto: Nikola Madunović)

Za početak bih posvetio nekoliko redaka samom mjestu radnje – u Kinoteci me, brat bratu, nije bilo dobrih petnaestak godina i moram priznati da sam zaboravio koliko je ugodan taj prostor, kako zbog interijera koji će vas gotovo instant vratiti u neka druga vremena tako i zbog besprijekorne akustike, čak i u trenucima kada se na bini nalazi desetak instrumenata.

Večer sjećanja na Miru Mance u Kinoteci (Foto: Nikola Madunović)

S obzirom da je riječ o skupini od cca 15 glazbenika koji, ako ne dijele barem dva do tri benda, ansambla ili orkestra, redovno gostuju jedni drugima zbog čega ne treba čuditi što je čitava stvar prerasla u ad hoc festival. Poslije navedenog Rundekovog otvaranja, na pozornici mu se pridružila neobična skupina po imenu Ftičeki (možda i Ptičeki ili Tičeki, nisam siguran) koju bismo mogli nazvati izvanbračnim djetetom Cul-de-Saca i Cinkuša, čija je mandolinistica Natalia B. Radušić također dio ove priče. Bliski etno ogranku pjesmarice Rundeka i njegovog Carga, uz nekoliko efektnih free-jazz uleta trube Igora Pavlice, oduševili su me emotivnom izvedbom „Rožica sem bila“ u kojoj je posebno zabljesnuo soulom ofarbani vokal Andreje Košavić.

Večer sjećanja na Miru Mance u Kinoteci (Foto: Nikola Madunović)

Set Brujača, pak, predstavljao je skraćenu, pet pjesama dugu verziju nedavnog koncerta u Vintageu. Eventualne prigovore tako je moguće uputiti jedino minutaži svirke pošto je sve drugo bilo zaista fenomenalno, počevši od sjetnog „Obješenjaka“ preko Bebićevsko-Waitsovske „Gusarske“ i legendarne „Apfelstrudel“ pa sve do „Valcera“ kojeg je, kao i u studiju, s Barom otpjevao Darko Rundek. Riječ je o pjesmi kojoj u originalu treba nekih dvije minute da uhvati zamah pa je ovo što smo čuli u Kinoteci bila vjerojatno i njezina ultimativna verzija.

Večer sjećanja na Miru Mance u Kinoteci (Foto: Nikola Madunović)

Darka Begića-Begu je već po izlasku Trobeca, za ovu priliku pojačanih Ivanom Grobenskim iz kolektiva Moskau, na stage vidno zasmetala „kazališna“, mahom sjedeća publika zbog čega je u kontranapad krenuo i prije prvog odsviranog tona. Tako je okupljene prvo gađao cvijećem, a potom se počeo bacati, puzati i sve ostalo na što smo već navikli od zasigurno najosebujnijeg frontmena zagrebačke alter scene (a i šire). „Sajam sisa“ i „Đavo je bio vruć“ još jednom su pomele sve pred saksofonom a la James Chance i PIL-ovski rastrzanim, razmontiranim funkom ritam-sekcije, „Bol“ je prerasla u mahniti performans/duet s Andrejom Košavić, dok je „Čovjek bez lica“ na najboljem putu da zamijeni „Moj slučaj“ i postane kaotični, nepredvidim improvizacijama ispunjeni „tour de force“ koji redovno ulazi među vrhunce njihovih koncerata.

Večer sjećanja na Miru Mance u Kinoteci (Foto: Nikola Madunović)

Franz Kafka Ensamble otvorio je posljednje glazbeno poglavlje večeri, ono posvećeno spajanju slobodnijih grana jazza s funkom i alter/post rockom, uz saksofon Damira P. Kafke, Pavličinu Funkadelic trubu i gitaru Franje Glušca kao glavne protagoniste. Sve to još korak dalje odveo je Cul-de-Sac//Orkestar za ubrzanu evoluciju „everything goes“ dionicama, nalik onima iz dana kada ih je predvodio Dragan Pajić-Pajo, koje su postepeno dobivale na čvrstoći i strukturi te završile masovnim singalongom „Space is the Place“, preuzetim od velikog Sun Ra.

Večer sjećanja na Miru Mance u Kinoteci (Foto: Nikola Madunović)
  • 198
    Shares

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X