Vitez tame: Povratak – junak s puno Ahilovih peta

Iako najslabije ostvarenje trilogije zbog nerijetko loših dramaturških rješenja i rastegnutosti radi rastegnutosti, ‘Vitez tame: Povratak’ je spektakularan i zaokružen završetak priče o čovjeku-šišmišu.

Vitez tame - Povratak

Ljubiteljima strip-junaka srpanj je mjesec kojim su došli na svoje. Iako mnogima nepotrebna,  nova interpretacija „Spider-mana“ oduševila je sve poklonike stripa nakon fijaska s ljigavim Tobeyjem Maguireom. Sada već davne 2005. oduševio nas je tada relativno nepoznati Christopher Nolan naglim autorskim skretanjem u interpretaciji „Batmana“ koje je srušilo sve konvencije adaptacije junaka bez super-moći, da bi nas 2008. naprosto pokosio „Vitezom tame“ – mračnim i središnjim nastavkom trilogije čiji smo kraj priželjkivali kao što dijete priželjkuje bombon.

Batman je u drugom dijelu svoje trilogije doživio svoj pad i ostao obilježen kao apsolutni negativac Gothama, a nakon osam godina života u izolaciji i sporoj fizičkoj rehabilitaciji, Bruce Wayne shvaća da je vrijeme za još jedan karnivaleskan nastup. Stoga je sada kao četrdesetogodišnjak, možda usred krize srednjih godina, htio vidjeti stane li još uvijek u odijelo i spriječiti nuklearnu katastrofu koja prijeti gradu, a predvodi je monstruozni sadist napumpanih mišića.

Priča ovdje staje. Bacimo se na izvedbu…

Redateljska poetika utemeljena posljednjih godina bila je primjetna već s „Vitezom tame“ (2008.) i „Početkom“ (2010.) gdje se vidi autorska strast prema spektakularnim i detaljnim apokaliptičnim totalima, pa tako ova tendencija nije izostala ni u „Vitezu tame: Povratak“ (Odmah bih naglasio kako je prijevod naslova neadekvatan i predložio bih varijantu Vitez tame: ustanak, kako simbolički, tako i fizički, što je očito iz samoga filma). Ne pretjerano gotički Gotham (u arhitekstonskom smislu) dignut je u zrak i višestruko izvitoperen kao i tijekom „Početka“ kad arhitektica snova Ellen Page oblikuje grad kao labirint za oneiričke misije. Fotografija je zazorno slična, pa ukoliko ste ljubitelj ovog Nolanovog potpisa, svidjet će vam se njegovi nenarativni elementi satkani u filmski prostor.

Teško je reći da je svoju popularnost Nolan ostvario „Početkom“ (2010.), taj ga je film afirmirao među filmskim zvijezdama, što ispred, što iza kamere, pa tako iz „Početka“ u Gotham dovodi većinu glumaca. Uz legendarnog Michaela Cainea kao učitelja i batlera Alberta, njegov je novi ljubimac talentirani i sve osebujniji Joseph Gordon-Levitt kao John Blake, Marion Cotillard kao genijalna nuklearna fizičarka Miranda Tate s kojom se Bruce Wayne spetlja u posljednjem dijelu trilogije, odnosno Tom Hardy u izvrsnoj ulozi glavnog antagonista Banea. U apologiju Heatha Ledgera, Bane, odnosno Hardy doista jest trodimenzionalan i višeslojno oblikovan, kompleksan lik, no i dalje ne uspijeva parirati ekscentričnoj osebujnosti najnovijeg Jokera. Ipak, Nolanovo ponovno rušenje vizualnih konvencija, vidljivo je prvestveno u reprezentaciji Banea, pa tako ni u trećem dijelu nema travestije primjerice poznate iz infantilne faze katastrofe Joela Schumachera. Stoga po prvi puta Banea vidimo kao kompleksnog i natprosječno inteligentnog anti-junaka koji svoju pakost i zlobu ne dočarava izrazima lica (koje je pokriveno) ili očima (koje gotovo da i ne trepću), već briljantno elaboriranom ingenoznošću u komunikaciji s ljudima. Dalje>>

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X