Gdje nedostaje koherentnosti materijala, nova zbirka Kreslinovog recentnog ‘outputa’ to nadoknađuje prikazivanjem pune širine spektra Kreslina kao autora, pjevača i zabavljača.
Prekmurski trubadur Vlado Krselin za koji će dan napuniti jubilarnu sedamdesetu godinu, što će poslužiti kao izvanredan povod za njegov tradicionalni niz koncerata u ljubljanskom Cankarjevom domu koji su i ove godine, kao i uvijek, unaprijed rasprodani sve tri večeri. A kako bi publika imala što ponijeti s ove fešte, Kreslin je odlučio na vinilu objaviti svoje remek-djelo “Ptič” s početka stoljeća, a kome ni to nije dovoljno priredio je i novi album koji nosi naziv “Kje si bla doslej”.
Ovu kolekciju od čak sedamnaest pjesama zapravo teško možemo nazvati albumom. Skladbe koje ćete naći na njoj nemaju nikakvu veznu nit, niti su plod istih sessiona. U pitanju je više zbirka sadržaja koji je Vlado snimio u posljednjih pet godina okupljenog na istom mjestu. Drugim riječima, gdje nedostaje koherentnosti materijala, “Kje si bla doslej” to nadoknađuje prikazivanjem pune širine spektra Kreslina kao autora, pjevača i zabavljača.
Zbirku tako otvara vladin glas u ljubavnoj baladi “Mila moja” praćen gudačima, da bi zatim još više zabljesnula na “Čakaj, sin moj” u lijepom finalu koje sadrži dilanovsko-springstinovsku dionicu usne harmonike. No, najbolje tek slijedi sa “S tabo je izi” koja je zastupljena u obje nedavno objavljene verzije praćene zasebnim videospotovima. Ta pjesma koju smo, između ostalog, mogli čuti i na lanjskom live albumu snimljenom s gypsy jazz sastavom Teo Collori & Momento Cigano izvanredna je u oba nova aranžmana, nazvana “Remake 20” i “Americana”, ali prvi od njih je čisto savršenstvo zvuka i ozbiljan kandidat za naslov jedne od najboljih ovogodišnjih regionalnih pjesama, onako obavijena električnom gitarom Collorija i pedal steelom, a koga drugog nego Davora Rodika.
Kreslinova ljubav prema etno zvuku manifestira se zatim u “Odi dežek”, duetu s ptujskom pjevačicom i harfisticom Zvezdanom Novaković čiji nježan vokal će nas povremeno podsjetiti na sličan izričaj naše Dunje Knebl. Nakon toga “Temna je noć” nas zvukom vodi u razdoblje Drugog svjetskog rata. Riječ je o prepjevu istoimene ruske balade sovjetskog glumca i pjevača Marka Bernesa na kojoj Kreslina prati Momento Cigano, a nadahnuće nalazi u zvuku Hot Club de France predvođenog Collorijevim idolom Djangom Reinhardtom i njegovim violinistom Stéphaneom Grappellijem.
Nešto drugačiji ciganski duh čujemo i u narednom kopanju po pjesmama iz prošlosti, ovaj put iz bližeg susjedstva iz kojeg posuđuje slavnu starogradsku romansu “Bele ruže, nežne ruže” u kojoj prepoznajemo i Kreslinovu možda manje poznatu sklonost prema sevdahu. Uslijedit će zatim i jedan pop rock blok s “Kdo bo šel” a zatim i singlom “Hej muzikanti”, posvetom životu glazbenika na kojoj se pridružuju i mlada reperica Masayah te Donna Marina Martensson koju smo dosad imali priliku upoznati kao istaknutu vokalisticu u određenim postavama Laibacha.
U drugu polovicu albuma ulazimo uz “Moja draga se rada slika”, perolaku zafrkanciju kakvima je Đorđe Balašević znao puniti svoje albume za dašak komičnog predaha, a na njoj možemo čuti još jedno mlado ime iz hip hop voda, momka koji se zove Leopold I. A onda u pajtonovskom obratu – nešto sasvim drugačije – Kreslin odabire još jednu obradu, ovaj put s one strane oceana iz repertoara legendarnog The Banda i njihovog nedavno preminulog glavnog autora Robbieja Robertsona od kojeg posuđuje “The Weight”.
Moglo je sve završiti i sa “Pustite nam ta svet,” možda poznatijom po njezinim uvodnim riječima “Vse naše pravljice”, kojoj smo imali privilegiju svjedočiti uživo na lanjskom Kreslinovanju jer njezina himnična kvaliteta nekako prirodno zaokružuje ono što bi bila divna, premda šarolika cjelina od dvanaest pjesama, no Vlado koristi priliku da do kraja albuma ubaci i sve ostale koje je snimio, pa dobivamo i “Skači Marko” koja se temelji na dječjoj pjesmi sličnoga imena, ali i muzejskom klasiku pionira rock and rolla Chucka Berryja “Johnny B. Goode” od koje i posuđuje slavni gitaristički rif.
“Life Is Today” jest ujedno i suprotna strana i nastavak prethodne pjesme o Marku s možda nepotrebnim refrenom na engleskom jeziku, a kako bi gulaš svega i svačega bio potpun trebalo je ubaciti i jednu live snimku. U ovom slučaju to je “Neviden” u društvu funky soul sastava Batista Cadillac, nakon koje još slijede i “Mali bogovi” s bendom Orlek. Kreslinov će se standardni prateći bend, koji ime nosi upravo po prethodnoj pjesmi, kantautoru pridružiti na završnoj “Nocoj bomo mi prižgali dan” koja (isto kao i ona prije) izvorno potječe s albuma Vladinog bivšeg sastava Martin Krpan “Bogovi in ovce” koji je ove godine proslavio svoju trideset i petu obljetnicu.
“Kje si bla doslej” je svjedočanstvo o recentnom radu velikog zaljubljenika u glazbu kojem nije bitno odakle nadahnuće dolazi jer je svjestan činjenice da su svi izvori jednako vrijedni. Bilo da svira temeljni rock and roll, veseli se sa svojom Beltinškom bandom, pjeva sevdah ili nastupa u pratnji jazz manouche sastava, Kreslin se u bilo kojem od tih i brojnih drugih aranžmana osjeća kao poslovična riba u vodi i ova nova zbirka je krunski dokaz toj tezi. I, naravno, sjajna pozivnica na veliku proslavu Vladinih velikih sedamdeset.
Ocjena: 8/10
(Založba Kreslin, 2023.)