Walter et Les Mandrills – povratak iz pankerske mirovine

Parafe je zamijenio Mandrilima i nakon 30 godina odlučio se podsjetiti kako je to biti lider punk benda. Valter Kocijančić sinoć je nastupio u zagrebačkom Kinu Grič.

Valter Kocijančić na pozornici Kina Grič

„Samo da se okupi barem dvadesetak ljudi“, bila je glavna preokupacija Valtera Kocijančića, nekad znanog kao Fanatik, dok je zajedno s potpisnikom ovih redaka čekao svoj prvi zagrebački koncert s riječkom grupom Mandrili. Ta kombinacija, imenovana Walter et Les Mandrills, nedavno je objavila album žestokih i melodičnih pjesama „Apstinencija“, koji je pionira punka s ovih prostora i frontmena kultnih Parafa, predstavio kao simpatičnog umirovljenog pankera, koji nije izgubio rokerski žar, niti smisao za troakordnu poetiku.

U Kino Grič doista je došlo dvadesetak ljudi, što je Valteru bilo sasvim dovoljno da pruži sve ono što u ovome trenutku može. Ne treba ni sumnjati da su Parafi krajem sedamdesetih nastupali i pred manje ljudi, a s obzirom da Fanatik zna reći da je punk „muzika s mudima“, onda nije trebalo očekivati ništa drugo nego da namoči gitaru vlastitim znojem.

A znoja je bilo na litre. Ono što Valteru nasušno treba je nekoliko sati u teretani, jer je već nakon odsviranog trećeg akorda ostao bez zraka, a nazočnima se obraćao zadihano poput maratonca koji je upravo završio utrku.

Prešli su Valter i Mandrili sinoć preko cijelog albuma „Apstinencija“, kojega je domaća kritika dočekala možda i s malo previše oduševljenja. No, kao i u slučaju splitskog punk veterana Marinka Fon Biškića, koji se prije godinu, dvije također vratio na scenu, Kocijančić očito ima dosta kredita kod publike i struke. Ili im je samo drago što ga opet vide? Kako bilo, nekadašnja punk uzdanica bivše države svakako nije podbacila, a još se manje osramotila. Angažirani, socijalno osviješteni i simpatično naivni tekstovi, uronjeni u čvrste gitarističke riffove, odzvanjali su u Griču; od znakovite „Sada startam ponovo“, preko „Trsta“, zajebantske „Dore“, turobne „Treći maj“, ode Palachu u „Kružnoj ulici“ do ismijavanja mainstream medija u „Javnoj prostituciji“ i završne „Kome“.

Teško da će neka od ovih pjesama postati radijskim hitom, no to je Kocijančić ionako predvidio još prije tridesetak godina u slavnoj sarkastičnoj himni Parafa „Na tragu“, u kojoj je „punio rupu u ponudi mladima“. Naravno, „Na tragu“ je, kao i općepoznata „Policija“ iliti „Narodna pjesma“, bila vrhunac sinoćnjeg koncerta, na kojemu se dobro raspoloženi Valter Kocijančić nije naljutio čak ni kad mu je iz publike predloženo da odsvira koju od Termita.

Intervju s Valterom Kocijančićem uskoro čitajte na portalu Ravno Do Dna.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X