‘Weird’ je bedast film u svakom pogledu, ali ga je svakako puno ugodnije gledati nego većinu ozbiljnih glazbenih biografija.
Ravno do dna kao portal koji se većinski i primarno bavi glazbom posebno se trudi popratiti i filmske naslove, bilo dokumentarne ili igrane, koji su posvećeni karijerama glazbenika. A kad pišete mnogo tekstova o jednom žanru, dobivate osjećaj da se često vrtite u krug i ponavljate neke stvari. U slučaju glazbenog biopica to se obično svodi na činjenicu da filmovi u tom žanru pričaju priče o različitim zvijezdama, ali svi naoko prate istu šprancu: trnovit uspon, slava, pad u ovisnost, ponovni uspon i potvrda zvjezdanog statusa, kraj. I rijetko koji od tih filmova je posebno dobar. Oni obično služe kako bi njihove glavne zvijezde skupile nominacije za Oscar, a često i odnijele kipić (primjerice Jamie Foxx kao Ray Charles, Reese Witherspoon kao June Carter, pa čak i Rami Malek kao Freddy Mercury). Kad spominjemo zadnji slučaj, čak i grozni filmovi kao “Bohemian Rhapsody” mogu postati megahitovi ovjenčani nagradama, a ove godine bi se i prosječnoj biografiji Elvisa Presleyja u režiji Baza Luhrmanna mogla posrećiti pokoja nominacija.
To je igra koja traje desetljećima i prošlo je već dugih petnaest godina kad su se svemu tome rugali scenarist Judd Apatow i redatelj Jake Kasdan kad su snimili “Walk Hard: The Dewey Cox Story” s Johnom C. Reileyjem u naslovnoj ulozi glazbenika koji bi mogao biti bilo koja zvijezda iz povijesti country, pop ili rock glazbe. Onima koji pobožno prate žanr glazbenog biopica ova će parodija biti smiješnija nego drugima jer su navikli na klišeje koji se u tim filmovima javljaju, a s kojima se Apatow majstorski sprda. Dosad nam se činilo da bolju parodiju filmske biografije nećemo doživjeti tako skoro.
A zatim je prilično neočekivano Eric Appel, redatelj dosad osvjedočen samo u televizijskom radu snimio film o ‘Weird Alu’ Yankovicu i to prema scenariju koji je napisao sa samim Alom, glazbenikom kojeg je teško ukratko opisati osim kao čovjeka koji je karijeru sagradio na duhovitim i vrlo dobro napisanim parodijama hitova drugih izvođača. Film “Weird: The Al Yankovic Story” u jednakoj je mjeri parodija kao i pjesme koje piše njegov protagonist. Ako u tom filmu postoji išta iole istinito, to je napuhano izvan svih proporcija i pretvoreno u travestiju. I što je potpuno iznenađujuće, stvar funkcionira u tolikoj mjeri da se “Weird” može istovremeno proglasiti jednom od najboljih glazbenih biografija, kao i jednom od najsmiješnijih komedija u posljednje vrijeme.
Tome je tako iz razloga koji postaje očit već u prvim minutama filma, a to je činjenica da se film uopće ne želi baviti istinitim događajima. Ako možda Alovi roditelji nisu bili oduševljeni njegovim izborom karijere, u filmu je to prikazano tako da mu majka poručuje riječima: “Your Dad and I had a long talk and we agreed it would be best for all of us if you would just stop being who you are and doing the things you love.” Zatim mu otac gotovo nasmrt prebije čovjeka koji mu proda harmoniku. Al bježi na tulum za koji se uspostavlja da je zapravo polka party i mladić osvaja okupljene svojom svirkom što ga uskoro čak ni preko noći već u svega par minuta pretvara u svjetsku senzaciju koja se druži s najvećim svjetskim umjetnicima u sceni prepunoj odličnih cameo pojavljivanja među kojima su Conan O’Brien kao Andy Warhol, komičar Demetri Martin kao Tiny Tim, sjajni Jack Black kao radijski DJ Wolman Jack i brojni drugi.
Naravno da je Al postigao sjajnu karijeru, ali film ga prikazuje kao najveću zvijezdu u povijesti showbusinessa, a izvrće činjenice u toj mjeri da “Eat It”, njegovu slavnu parodiju hita Michaela Jacksona “Beat It” predstavlja kao njegov autorski rad koji je slavni Moonwalker zatim obradio. U priču se upliće i zla Madonna (Evan Rachel Wood), a jednu potku film dijeli i s drugom sjajnom urnebesnom komedijom s početka ove godine “The Unbearable Weight of Massive Talent” u smislu da kao i u tom filmu “Weird Ala” opasni narkobos (u ovom slučaju Pablo Escobar glavom i brkom) pokušava dobiti da nastupi na njegovom rođendanu.
“Weird Ala” glumi Daniel Radcliffe, čovjek kojemu bi cijela karijere vjerojatno bila obilježena ulogom Harryja Pottera u serijalu u kojem ga je publika pratila kako odrasta kroz deset godina na velikom platnu, da se nije osvjedočio kao ozbiljan glumac, ali još više kao komičar, pogotovo u uvrnutim uradcima poput izvsnog “Swiss Army Man” iz 2016. godine. U “Weird” se Radcliffe pokazuje kao izvanredan komičar i ako godinama nastavi samo u tom smjeru, neće biti straha za njegovu glumačku budućnost. Ovdje mu u tom zadatku pomaže i još nekoliko sjajnih kolega, a osim onih koje smo već spomenuli valja izdvojiti i Rainna Wilsona iz “The Office” kao Dr. Dementa te pravog “Weird Ala” koji glumi producenta Tonyja Scottija.
“Weird” je bedast film u svakom pogledu, ali ga je svakako puno ugodnije gledati nego većinu ozbiljnih glazbenih biografija. Kralj parodije nije zaslužio ništa manje od prave parodije. Bi li itko htio da je o njemu snimljena samo još jedna pravocrtna, “istinita” biografija? Zašto?
Ocjena: 8/10
(Funny or Die / The Roku Channel, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
