‘Young Adult’ – hrabra i briljantna priča o promašenoj sudbini

Charlize Theron postala je, kao vjerojatno i većina ljudi koja je pogledala njegove filmove ‘Juno’ i ‘Up in The Air’, veliki štovatelj rada Jasona Reitmana. Upoznala ga je nakratko na Oscarima, kada je bio nominiran za svoj film ‘Up In The Air’, gdje mu je izjavila kako bi u bliskoj budućnosti voljela surađivati s njim. Nekoliko mjeseci kasnije sreću se ponovo i Reitman joj pristupa s idejom za svoj novi film.

'Young Adult'

Naime, Reitman je upravo pročitao scenarij Diablo Cody (Oscarom nagrađene za njegov film “Juno”), za kojeg je odmah pomislio da bi Charlize bila savršen izbor; trebao je neustrašivu i iznimno talentiranu glumicu. Istaknuo je kako voli humanizirati komplicirane i kompleksne osobe i upravo zato privukao ga je scenarij za “Young Adult”, o osobi koju rijetko vidimo na ekranu – istraumatiziranoj, malicioznoj ženi koju, unatoč njenom savršenom izgledu i naizgled uspješnom životu, nakon bijega iz male i za nju ograničavajuće sredine, vidimo izgubljenu u svojim zabludama, opasnu za svoju okolinu, no još više za sebe samu. Na upite gdje je pronašla inspiraciju za ovako duboko oštećen lik i kako je izbalansirala ono tragično i komično u svom liku, Theron je izjavila da nije tip glumice koja živi svoj lik danima i tjednima izvan filma, uvježbavajući ga iza kamere i da se uglavnom vodi instinktom, ali je priznala i da se bojala same sebe na ekranu, jer vizualno, stilom, nije previše odmaknula od vlastitog identiteta. Njena majka, iz istog razloga upitala ju je zašto je pristala na tu ulogu; djelovala joj je pomalo zastrašujuće i previše stvarno. Bingo. Odlučio sam se ovaj put pisati o DVD naslovu, filmu koji je nepravedno zaobišao hrvatska kina, a radi se o jednom od najboljih filmova koji su se pojavili u zadnjih nekoliko godina.

Mavis Gary (Theron) je spisateljica iz sjene iliti “ghostwriter”, osoba koja je plaćena da piše knjige pod tuđim imenom. Inspiraciju pronalazi u svakodnevnom životu – prisluškuje neobavezne razgovore u kafićima, na cesti, u dućanu… i iskorištava ih za svoje pisanje, stvarajući tako svoje likove i situacije. Jasno je da inspiraciju ne nalazi u vlasitom životu, jer u emocionalnom smislu Mavis je ostala tamo negdje na razini srednje škole – nije preboljela svoju srednjoškolsku ljubav (iako je u međuvremenu bila udana i rastala se), cijeli njen život svodi se upravo na opijanje, zlokobne komentare na ljude i situacije oko sebe, hodajući uokolo nezadovoljna i namrgođena, a nije zadovoljna ni u seksualnom smislu. Njena serija knjiga upravo je otkazana, knjige više nisu uspješne, ne uspijeva uspostaviti stabilan i zdrav odnos s ljudima oko sebe i zapravo svi ljudi u njenom životu su figurice koje iskorištava, a koje joj hrane ego i odvode ju u (još veću) propast, podupirući za njeno zdravlje opasne iluzije o njoj samoj. Nesrazmjer dotjerane ljudske vanjštine i ružnog tereta kojeg netko nosi sa sobom samo je jedan od aspekata kojima se film bavi vrlo impresivno i vrlo precizno.

Na samom početku filma Mavis dobije mail u kojem ju na proslavu rođenja djeteta njene nepreželjene srednjoškolske ljubavi Buddya (Patrick Wilson) poziva njegova nova supruga i stara poznanica, i već u razgovoru sa svojom kolegicom (teško je reći prijateljicom, jer Mavis pravih prijatelja očito nema) obruše se na to kako mora da je grozno živjeti u tom malom, zagušljivom Mercuryu, gdje ljudi nemaju život, za razliku od njih dvije. Kako ju rok za pisanje zadnje knjige iz njene nekad popularne serije sve više pritišće, a ona ima sve manje inspiracije, potaknuta mailom o novorođenčetu koje joj je pomrsilo iluzije koje je imala u životu, Marvis se odluči vratiti u Mercury i vratiti Buddya, sretno oženjenog muškarca. “Pa što, imam i ja svoje terete u životu”, kaže Mavis u jednom trenutku, potpuno opsesivna oko ideje da je Buddy nesretan u svom braku i kako će ga upravo ona izbaviti iz pakla u kojem živi. To je, naravno, daleko od istine. Sudar sa stvarnošću dobiva tek u poteškoćama u ostvarivanju svog plana. Buddy, blagonaklono i prijateljski nastrojen, ne shvaća njene namjere i sve mu je to zapravo stran teritorij, ujedno i prilično nebitan – njen način života, njena prezentacija vlastitog života i veličanje vlastite vrijednosti.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Ar_-v7dEEoo[/youtube]

Lik Mavis Gary napravljen je kao vjerojatno jedna od najboljih studija karaktera u recentnoj filmografiji, a upravo je Charlize Theron ta koja ga je napravila još maestralnijim i teško mogu zamisliti glumicu koja bi bolje odradila svoj posao. Njena uloga, što sam već spomenuo u jednoj od prethodnih recenzija, podsjetila me na ulogu Michaela Fassbendera u filmu Shame, gdje bez ikakvog prerušavanja, i dramatične šminke vidimo glumca u svom njegovom dijapazonu emocija koje je u stanju prenijeti na veliki ekran, precizno stvarajući nekog toliko poznatog, toliko mračnog i toliko zastrašujuće bliskog (ili sam možda jedan od rijetkih koji su imali priliku upoznati sličnu osobu). Marvis je prekrasna žena koja naizgled ima sve – savršeno tijelo i savršen posao, no Marvis je žena koja upravo kao da nema ništa osim sjećanja na svoju srednjoškolsku ljubav (i njegovu trenirku na kojoj piše “Buddy” koju besramno odijene u jednom trenutku) i nekoliko otmjenih odjevnih predmeta kojima prekriva unutarnje rasulo i crnilo s kojim se teško nosi. Ujedno ima i problema s alkoholom, no njeni roditelji, unatoč njenom otvorenom priznanju, odluče ju u tom pogledu potpuno ignorirati. Nitko, čini se, ne razumije što Marvis proživljava i koliko joj je teško. Dalje>>

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X