Svakih godinu i pol do dvije Zadruga izađe iz hibernacije kako bi neke od nas vratila dva desetljeća unatrag i pružila priliku za ponovni susret s nekadašnjim suborcima iz prvih redova, a mlađima otkrila zbog čega Krešo Končevski i ekipa s istih dvadesetak pjesama i dalje bez problema dupkom pune klubove kapaciteta Vintage Idustriala.
Na tim ukazanjima set-lista uvijek je manje-više ista, čime je dojam o koncertima Zadruge kao malim vremenskim kapsulama u potpunosti zaokružen, barem dok, kao u četvrtak, ne krenu ‘elementarne nepogode’.
Počelo je očekivano, gotovo identično nastupu održanom na istom mjestu prije dvije godine: dobro usvirani bend, još bolje raspoloženi frontmen i publika koja mu je vokalno asistirala na doslovno svakom refrenu. “Hiti se na pleča”, “Plehnem te s bičem”, “Ja živim vu malomu selu” i “Krava mi je vušla” s vremenom nisu izgubile niti malo svog ludila i šarma – njihov hibrid metaliziranih riffova, punkerskog šusa ritam-sekcije i urnebesnih, na kajkavskom otpjevanih stihova i dalje spada među najosebujnije i najzabavnije pojave hrvatske rock’n’roll povijesti. Singalong je kulminirao prilikom vječne “Tan du gej” čiji refren, kako nam je Kreš objasnio, ne znači baš ništa.
Nažalost, taman kada je trebao uslijediti potpuni raspašoj u obliku serije nenadjebivih stvari poput “Dok bil sam mlad”, “Nekak’ mi je ljepše biti sam” ili “Nebo i zemlja” gitaristu Krumpi pukla je žica, nakon čega mu je i ostatak instrumenta otkazao poslušnost. Ispočetka su ga koliko-toliko uspješno nadomjestili gostujući puhači i Krešina legendarna motorka, no poslije višeminutne zajebancije s publikom, zbog koje je čitava priča malo previše nalikovala stand-upu, i bez pomoći gitare izvedene “Vjetar s planine” Zadruga se odlučila povući s pozornice. DJ je pustio glazbu, publika se pomalo krenula razilaziti i taman kada se činilo da ćemo ostati bez najboljeg dijela bendovog repertoara, vratili su se i odsvirali spomenutu trilogiju toliko snažno i uvjerljivo da su me ubrzo natjerali da zaboravim na sve tehničke probleme.
Puhačima pojačana “Nekak’ mi je ljepše biti sam” nikada nije zvučala bolje i osigurala da mi u sjećanju ostane i ovaj koncert Zadruge koji je zbog djelovanja viših sila ipak bio među najslabijima od nekih 10-15 koliko sam ih pogledao. Usprkos tome, bilo je lijepo vratiti se u mladost na jednu večer i s Krešom urlati o zvonima koja zvone, zelenim šumama i šarenim bregima.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
