Novi dan, nove pobjede. Jutro je donijelo sporo triježnjenje, znojna leđa i nove bendove Miris ustajale pive i Radenske poput kuge se širio kampom dok sam hvatao gram hlada. Ti novi bendovi danas su težili tonu očekivanja, a rezime jest više dobar no loš. No krenimo otpočetka.
Na Terra Stage stigao sam točno u 21:00 sati jer sam htio vidjeti The Horrors, bend čiji je treći album „Skying“ tituliran najboljim u 2011. godini prema izboru NME-a. Mizantropski i samostalno produciran album je očekivano počešao petu poziciju UK Charta, budući da se o istom naveliko ćakulalo nakon dobro prožvakanog „Primary Coloursa“. Britanski mediji su sebično, kako to uvijek i rade okrenuli ražanj dok je zec bio u šumi pa su ih tako apostrofirali nacionalnim blagom i ostalim pizdarijama.
Istina jest da je „Skying“ dobar album i Horrors solidan bend dokle god ih ne slušate live. Na mp3-ici vas definitivno uvjere u svoj shoegazing, a emo bombončići poput „Changing the Rain“ čak zvuče tvrdo i proživljeno. E sad, kao „live act“ Horrorsi su rezignirani, vještački, japanskim stilom nacrtani i potpuno nekarizmatični. Naravno, autor ovog teksta uzeo je u obzir da nekim bendovima live svirke jednostavno nisu karta na koju igraju, međutim Horrorsi su jednostavno bezobrazno loši. Bend koji na pozornicu „istrči“ sa aurom skorojevića, s falšim Jesus and Mary Chain vizualima i nemaštovitim gitarskim linijama jednostavno nije moja stvar.
Horrorsi imaju izvanrednu ritam sekciju međutim prostor koji ona otvara na live svirkama simultano zatvaraju dosadni gitarski loopovi Joshue Haywarda, a vokal objedinjen s fizičkom pojavom Farisa Badwana pruža nam najprosječniji bend 2012.godine, gradonačelnike hipsterograda kakve danas posjeduje svaki pub na manchesterskom uglu, zajedno sa hrpom popišanih pisoara. Usporedba stoji. Vokal spomenutog pjevača tipično je mutan, melankoličan, naricateljski i dosadan. Jedan od onih vokala koje ne biste prepoznali ni među 5 ponuđenih. Najbolje što mogu ponuditi jest činjenica da samo na trenutke djeluju kao rokenrol bend. Reakcija publike – nikakva.
Nakon Horrorsa na red su došli The Vaccines. Vaccines je bend! Savršeno ukusan miks The Strokesa i The Ramonesa, donio je munjevite, plesne riffove na koje je teško ostati gluh. Onu svitu koja je pohodila Dječake ne računam. Njihov debitantski album „What Did You Expect From The Vaccines“ apostrofirao je teški retro britanske scene koja u tom smjeru kormilari već dobrih desetak godina. Vaccinesi, međutim, nisu slijedili utabane staze nego su ih proširili. Donijeli su jedan novi, ulični pankerski štih, ne Oi! vrste, već zajebantski, onaj kojeg bi prašili u CBGB-u. Onaj koji je naivan i glup, sladak, ali korigiran pametnim tekstovima jer pamet je danas rokenrol, a ozbiljni bendovi piju samo vodu.Vokal je „NWOBHM meets Johnny Ramone“ statua, a čitav koncept svirke s main stagea zguran je u ambijent britanskog puba. Intiman, ironičan i domaći. Stvari poput „If You Wanna“ podsjete me koliko sam slab na jeftine stadionske himne.
S mirisom Vaccinesa trčao sam na Tune-Yardse. Prije par mjeseci ih nisam stigao pogledati u Tvornici i htio sam ukrasti patetičnih 15 minuta prije no što naručim pivo i prebacim shift na Rootse. Stigao sam da čujem „Powa“ i čini mi se, „Real Live Flesh“, bonus pjesmu s prvog albuma. Za neupućene, Tune-Yardsi su ekperimentalni lo-fi duo kojeg sačinjavaju Nate Brenner i hipnotična Merrill Garbus. Na pozornici se vizualiziraju kao dva asocijalna, pacifistička hipija. Muzički, „All my violence is in my sound“ urla Garber na „Whokillu“ skidajući s grbače svaku predrasudu o njenoj haljini, kilogramu viška i ukuleleu kojeg vucara naokolo. Merrill Garbus zapravo je veliki soul vokal. Poput Thelme Houston, ali bez disko sranja, a Tune-Yardsi su gulaš svakog aspekta muzike koji može i ne mora zasebno zvučati dobro, međutim koordinacija kreativnosti svakog segmenta kad se sagleda u cjelini nije zemaljska. „Whokill“ je još bolji od „Bird-Brainsa“, njihove nove stvari gravitiraju soul melodičnosti zguranoj u nove ideje koje muzičke promjene nose. Oni se tih promjena nisu usrali i nisu ih pogrešno iskoristili. Baš kao ni Vaccinesi. Upravo suprotno od Horrorsa. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
