Bendovi slovenske izdavačke kuće Moonlee Records u četvrtak su zatresli zagrebački klub na savskom nasipu.
Naziv „Moonlijada“ skovala je sinoć na pozornici Jelena Rusjan, pjevačica i basistica grupe Lelee pjesmu-dvije prije nego li su ‘popustile kočnice’ i publika kroz dug i gromoglasan aplauz i uzvike prihvatila ovaj bend u kojem doslovce sviraju glazbenici od Slovenije do Makedonije.
No krenimo redom. Večer Moonlee Recordsa otvorio je mladi beogradski bend Gazorpazorp koji se prvi put predstavio 2019. na srpskoj „Hali Gali kompilaciji“, da bi tijekom pandemijske 2020. za Moonlee Records objavio svoj prvi EP „Od vazduha i sunca“. Taj mladi visokooktanski kvartet, obzirom na količinu energije koju izbacuje na pozornici, trenutno je na putu do svog debitantskog dugosvirajućeg materijala. Svoj koktel punk energije i odrješitosti, te povremenih psihodeličnih iskoraka ponudili su i zagrebačkoj publici. U nekim stvarima još uvijek nepotrebno kompliciraju u aranžmanima, no mladi su i njihov najjači adut je koncertna energija kojom zrače s pozornice.
Lelee su dosad u Zagrebu nastupili jedino u KSET-u. Ne znam kako je svojevremeno protekao taj nastup, ali u Močvari je ovaj multietnički kvartet u sastavu Jelena Rusjan, Jan Kmet, Damjan Manevski i Blaž Gracar posijao sjeme na plodno tlo predstavljanjem, zasad, jedinog albuma „Čuka bije pumpa“, također objavljenog tijekom perioda pandemije.
Jelena Rusjan je i prije, otprilike, desetak godina bila magnetična centralna figura njenog tadašnjeg benda Trus! koji je nojzično udarao u trbuh i bubrege. U Lelee je njena izvedba dobila na fluidnosti, ali žestine nije nedostajalo – one prave u kojoj gušta tijekom izvedbi. Jednako uživljene su bile i njene muške kolege i zajedno su ‘grizli u kost’. Sve je tu bilo na mjestu od prvog takta, ali je glavni preokret, u smislu da su uvukli publiku u svoju priču, nastupio na sredini koncerta kad su predstavili novu, zasad neimenovanu pjesmu, čiji ritam je zamirisao na Makedoniju da bi u završnici dobila masni rock pečat.
U glazbi možda nema ljepšeg trenutka od tog kad bend izgara od želje da predstavi nešto što je možda nastalo dan-dva prije nastupa, jer bi u suprotnom izgorio da to ne učini, i da upravo ta pjesma izazove najbolju reakciju publike kojoj je mahom i ostatak materijala nepoznanica. Dakle, kad proradi onaj instinktivni impuls koji dokazuje da je riječ o punom pogotku. Od tog momenta svaka odsvirana pjesma u Močvari izazivala je sličnu reakciju. Kulminiralo je izvedbom prvog singla „Kopnež“, a potom ‘atomskim udarom’ koji je donijela „Generacija XYZ“, općenito, najžešća pjesma koju Lelee ima na repertoaru i koja ujedno zatvara albuma „Čuka bije pumpa“. Sve je mirisalo na početak jednog divnog prijateljstva između Lelee i zagrebačke publike.
Večer su zatvorile Žen, kao već siguran i iskušan adut svojim VJ vizualima obojanim nastupom. Sigurne, precizne, atmosferične i eklektične ponudile su koncertni set koji mi je već dobro poznat. Bar sam tako mislio. „Jesi bar ti skužio da smo na kraju svirale pjesmu od Punčki?“, pitala me nakon koncerta Sara Ercegović i dodala: „Čini mi se da ljudi uopće nisu skužili.“
Naravno da nisam skužio, jer su i meni pjesme ugaslih Punčki negdje u podsvijesti dovoljno aktivne da i u situaciji kad jednu od njih izvedu Žen, činjenica što mi to zvuči poznato dovede do toga da tu pjesmu automatski pripišem njima, kao da su izvukle neki svoj stariji broj koji dugo nisu svirale. Izgleda da im je to toliko prirodno leglo, pa se na koncu može samo pohvaliti taj hommage bendu čije vrijednost bi mogla biti bolje prepoznata s vremenskim odmakom nego u vrijeme aktivnog postojanja. Dok žive pjesme, živi i bend, a ima li bolje situacije za Punčke nego da ih se Žen prisjete svaki put kad izađu na pozornicu? Uspomenu na dobre bendove treba njegovati. Čak i kad većina toga nije ni svjesna.
Za kraj treba dodati da je na „Moonlijadi“ Miran Rusjan, pokretač Moonlee Recordsa držao štand s izdanjima i merchom, što je samo pridonijelo zaključku kako je tu riječ o jednoj složnoj obitelji entuzijasta, gdje kao da ne postoji ona crta hladnih odnosa i proračunatosti biznisa. Cijela ta ‘obitelj’ je tu prvenstveno zbog glazbe. I dobro je dokle god je tako.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
