Album ‘I onda je sve počelo’ visoko je kotirao prošle godine na godišnjim ljestvicama, a sveženski audio-vizualni sastav Žen počeo je bivat sve više primijećivan na sceni. U koncertnom smislu ‘sve treba početi’ sutra, u u subotu u Malom pogonu Tvornice kulture gdje će Žen nastupiti. Prije tonskih proba trebalo je ‘porazgovarati’ i za Ravno do dna.
Ponešto o debiju. Osim drugačijosti u kontekstu zatečenog na regionalnoj sceni, spajanju syntheva i gitara, sklonosti indie skladateljskim rješenjima…
Žen: Naš album prvijenac „I onda je sve počelo“ predstavlja opus našeg dosadašnjeg rada i daje pečat na ono što ćemo nadalje raditi. Snimljen je u studiju Kramasonik u suradnji sa Hrvojem Nikšićem i Nevenom Marinacem, miks su radili Luka Grubišić Čabo i nešto većim dijelom Hrvoje Nikšić koji nam je prilično pomogao i u produkciji samog albuma, a mastering je napravio Carl Saff u svom studiju u Chicagu. Album je izdan za queer feminističkim labelom Unrecords iz Beča, i s obzirom da smo jako zadovoljni suradnjom s njima, 16. svibnja organiziramo Unrecords večer u Attacku, gdje će se zagrebačka publika moći upoznati i sa još nekim izvođačima koji djeluju pod istim labelom kao i Žen.
Osim dosta dobre recepcije kritike, neki od prigovora i zamjerki išli su na konto eteričnosti i pretencioznosti lirike (primjerice u “Ja sam uvijek na istoj liniji”). Imate li dojam da Vas ponekad odvuče?
Žen: Naši tekstovi su većinom poruke, ponekad izravne kao “Nećemo se dati dok naše misli nisu jasne”, ili “Sve ostaje nakon nas”, a ponekada misteriozne i prikrivene kao “Stjene koje imaju noge” ili “Ton i broj samo moj”. Glavna ideja je da poruke ostavljaju otvoren prostor za razmišljanje i tumačenje, jako volimo i onaj iracionalni, podsvjesni dio ljudskog bića.
Ideja trajanja na sceni i vaše mjesto. Gdje se volite vidjeti s tom glazbom obzirom da Vas je nemoguće kategorizirati i pripajati nekom od postojećih pseudotrendova poput akustik pokreta i slično?
Žen: Previše je varijabli koji utječu na to gdje će se i kako Žen pozicionirati na sceni, tako da se ne zamaramo detaljnim projekcijama budućnosti. U svakom slučaju vidimo se na sceni, sviramo, radimo, stvaramo, i dopuštamo da nam se dešavaju ugodna iznenađenja.
Osim Punčki i Žena ima li još “girl power” sastava koje će možda u dogledno vrijeme činiti razliku na sceni?
Žen: Što se tiče hrvatske scene, osim Punčki, svakako možemo izdvojiti alternativni rock sastav Seven Mouldy Figs koje smo pozvali da sviraju uz nas ovu subotu u Malom pogonu Tvornice, zatim odličan hardcore metal bend Bleeding on Wednesday, te kabare indie pop sastav U pol 9 kod Sabe. No osim uzdanica domaće scene, moramo izdvojiti i talijanski hardcore punk bend Agahta, austrijski prog rock/anti folk sastav Petra und der Wolf, art post punk bend Candelilla iz Munchena, te indie noise rock sastav Danso Key iz Berlina.
Koncertne Žene? Koliko svirate? Je li Vam to dovoljno?
Žen: Koncertni Žen je potpuni doživljaj nas, jer je jedino tada moguće iskusiti našu glazbu uz Tanjine projekcije, tada smo kompletni audio vizualni sastav. Nastupamo često i nikada nam nije dovoljno. Da ne moramo uz bend i raditi, mogli bi cijelu godinu biti na turneji.
Žen-sko sutra?
Žen: Ženovo sutra je sunčano! Planiramo nove turneje, radimo na stvarima za drugi album, a uskoro ćemo izdati vinilno izdanje prvog albuma i jedno split izdanje.