‘Ženska posla – muška posla’: neizbrisiva ni kad (uvjetno) nema posla

‘Emancipacija i solidarnost samo su pretpostavke za slobodu kroz osvješćivanje’ i slične misli za petak navečer možda ne opijaju dobro kao džin tonik, ali se svakako mogu kombinirati s budućnošću za kakvu vrijedi živjeti i boriti se.

Ženska-posla / muška-posla

MŽŽM (Muški-ženski, ženski-muški) nije mantra već skraćenica projekta Bacača sjenki koji nakon interaktivne kazališne predstave pokreću ciklus tribina inspiriranih muško-ženskim i žensko-muškim odnosima.

Muški na prvom mjestu, ipak je ovo Balkan. (Šalu na stranu) simbolički gledan raspored slova ilustrira odnos žena i muškaraca na vrlo realan način: žene, od strane nevidljive patrijarhalne ruke okružene su muškom dominacijom, no žene i žensko društvo je uvijek u centru zbivanja – politika i vojska poslovi su u kojima se ne napreduje bez uredno provedene obiteljske normative: ženica, po mogućnosti dobro obrazovana iz utjecajne obitelji, dvoje djece, pas, mačka, ribice.

Tribina naslovljena „Ženska posla – muška posla“ održala se u petak od 20 sati do gotovo 23 sata u prostoru knjižnice Bogdan Ogrizović podno zagrebačkog Cvjetnog trga. Konfrontirani u konstruktivnom razgovoru bili su Boris Bakal i Stanko Juzbašić iz Bacača, Biljana Kašić sa Zadarskog Sveučilišta, Rada Borić iz Centra za ženske studije i Predrag Matvejević.

Autor „Mediteranskog brevijara“ govorio baš kako ga je obilježilo njegovo prvo ime, ugodnim glasom, polako, razumljivo, s decentnim smislom za dramatizaciju. Ponuđene teme bile su nasilje, ravnopravnost pred zakonom, edukacija, emancipacija i roditeljstvo. Predrag Matvejević imao je potrebu pred prepunim gledalištem tribine, kako je sam najavio zastupati svoje homoseksualne prijatelje. Prisjetio se predavanja iz Italije gdje je sa studentima raspravljao o tvrdom stavu Crkve prema temi. Aluzija koja je uvela u priču bila je rečena kroz britki komentar: “Pa zar ne pomisli Papa, koji svaki dan prolazi kroz Sikstinsku kapelu, na Michelangelovu notornu homoseksualnost kad pogleda gore na njegovo maestralno djelo.” Ako je Antičko poimanje homoseksualnosti bilo dio naukovanja, društvena forma (ironično i banalizirano – nije bilo visoke umjetnosti niti nauke bez dobrog beng-benga) pretjerano radikalno onda je to sigurno i poimanje homoseksualnosti kao bolesti. O tome se vjerojatno ne govori u školi, ne tako. U još mnogim sredinama spori se sloboda onima koji su drugačiji, koji misle da su drugačiji i koji bi probali biti drugačiji jer nisu sigurni u svoju seksualnu orijentaciju. Ispred svojih poznanika i prijatelja Matvejević je objasnio tri čina sramote kroz koje su oni prolazili. Sram zbog samospoznaje, sram zbog spoznaje obitelji i na kraju sram kada primijeti okolina.

Ovisno gdje i u kojoj mjeri žene, homoseksualci, obojeni i na kraju djeca imaju prostora za borbu za svoj izlazak s margine. Najvažnija poruka bila je upravo: Niti jedno pravo nije zauvijek izboreno. Ta velika i važna istina koju bi trebalo zalijepiti kraj ogledala u kupaonici spojila je temu s univerzalnim problemima: uvođenjem komplementarnog spola u Tunisu, vraćanje radničkih prava na nivo s kraja devetnaestog i početka dvadesetog stoljeća, prostitucijom, razumijevanje slobode. Našao se tu i jedan Marko Marković koji je bio bitno uzrujan postojanjem feministica.

Nedavno realizirana turistička ruta koja otkriva zagrebačke bordele iz austrougarskih vremena spomenuta je u kontekstu većih prava, a time i sloboda bludnica u Zagrebu prije sto godina u odnosu na danas. Rada i Biljana nisu mogle jasnije doći so srži problema već kroz pitanja zašto je moguće toliko nasilja i kakvo je to stanje uma koje stvara žudnje koje se moraju opsluživati od tzv. sex workersa. Konzekventno došlo se do problema međuljudskih odnosa koji su svedeni na robu koja se mjeri izvjesnom svotom novca.

Panel je oblik međuljudskog odnošenja, slobodan od toga da se ljudi moraju poznavati da bi razmijenili mišljenja, zahtjevan u smislu da nije jednostavno pred mnoštvom konkretno artikulirati svoj stav pa se može nazvati i poligonom za treniranje vlastitog mišljenja, pristojnosti i tolerancije. Zato se mnogi koji su izostavljeni iz ovog teksta moraju pomiriti sa subjektivnim doživljajem koji je ovdje iznesen.

Zaključak koji je vodio k novim temama, i ženskim i muškim, bio je poruka emancipacije i solidarnosti. Spominju se one i u Bibliji, ali za bolju buduću komunikaciju Klaića u ruke, a mehanizme rastakanja vlastitih predrasuda u glave.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh
X