Čarolija konzumiranja obilnih količina alkohola je omogućila da se potencijalno odrađivanje fanovske dužnosti pretvori u delirij nesmanjenog inteziteta, da umjesto ‘ah, opet Viler Teks’ bude ‘VILER TEKS, FAK JEA!!!!!’
Kad je prije desetak godina Živo blato imalo svoj prvi zagrebački koncert u Močvari, nisam bio jedini koji je očekivao da bi se moglo skupiti i puno više ljudi od stotinjak-i-kusur metalaca i skinsa. Naivno optimistična procjena se možda jest malo previše oslanjala na novelty-faktor Siniše Vuce u hard rock/heavy metal-izdanju, ali isto tako i nije bila bez pokrića: ne znam je li ijedan domaći album među ljudima koje znam ikada izazvao toliko spontanog oduševljenja kao što ga je izazvao „Konac konca“, tako da se – unatoč oskudnoj promidžbi albuma, s bizarno promašenim izborom singlova („Back to R’n’R“? „Loš“?!?) – činilo kako je samo pitanje vremena kad će usmena predaja odraditi svoje.
I tako i bi: u godinama što su uslijedile kult oko „Konca konca“ je samo rastao i rastao, da bi se konačno na povratničkim koncertima u splitskoj O’Hari i zagrebačkoj Tvornici sjatile stotine ljudi što su znali svaki stih, svaku riječ. Malo je reći da mi je bilo toplo oko srca!
I otad nam se General Vasilij Mitu u Zagrebu ukazuje jednom godišnje, što i jest malo furiozan tempo svirki s obzirom na to da i nakon jedanaest godina još čekamo na drugi album, a nove pjesme dobivamo tek na kapaljku, pa je stoga postojala bojazan od manjeg odaziva Generalove armije na koncert u Boogaloou… No skupilo nas se sasvim dostatno, nekoliko stotina, do početka svirke (par sati kasnije od najavljenog, po običaju).
Zašto su za predgrupu Živom blatu izabrani izvjesni Dorothy – to jedva da mogu i nagađati, pošto su zvučali kao bilo koji od malog milijuna bezličnih provincijskih rock-bendova kojima Croatia Records ili Dallas odštancaju CD iz samilosti ili očaja, da bi mjesec-dva nakon izlaska u šopovima završio u odjeljku „Sve po 9,99 kuna“ i ostao tamo čamiti do kraja vječnosti.
Potom je nedugo prije ponoći na binu izašao General, u društvu nekih starih lica (iz prve postave Živog blata), a i nekih novih – konkretno, dvije mlade cure za mikrofonom, koje su ujedno i otpjevale jednu od dvije nove stvari s kojima je otvoren koncert, a kojima je revni korisnik youtubea „tepsija999“ dao provizorne naslove „Otet ću te njemu“ i „Duga je smrt“ (meni malo zvuči i kao da ga kaže „tuga“, al dobro, tko će ga znati!); nijedna se nažalost nije pokazala instant-klasikom u rangu prošle godine premijerno izvedenih „Krvoproliće“ i „Neću rabiti kondome“, no nije bilo vremena za zabrinutost i refleksiju jer je Blato odmah zatim nastavilo šibati sve po starom, po kompletnom „Koncu“ – od neuništivih favorita poput „Estrade“ i „Objeda“ pa sve do one dvije-tri pjesme koje nikome zapravo nisu napete, tradicionalno zabačene pred sam kraj koncerta (vječno zadnja rupa na svirali „Daleko je raj“, lol). Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
