Zoran Škugor: HRT i diskografi doveli su u pitanje domaću scenu!

Razgovor s najmoćnijim glazbenim menadžerom devedesetih.

Zoran Škugor (Facebook)

Budimo iskreni, u devedesetima je uglavnom i postojao loš dance.

Zoran Škugor: Jer se proizvodilo serijski. Više od 150 klubova iz Hrvatske, Slovenije i Hercegovina svakog je vikenda tražilo nastup dance izvođača, pa je normalno da se dogodila hiperprodukcija. Mene su Huljićevi uvijek napadali da sam uništio glazbu, čak je i na Radio Splitu bila posebna emisija o tome. No, Tony, Nina, Vanna i Colonia su i dan danas na sceni, bila mi je čast raditi na njihovim karijerama.

Napadali su vas jer ste tada bili najutjecajniji estradni menadžer, to valjda ide uz takvu titulu?

Zoran Škugor: Istina je da sam tada bio moćan, puno se toga mene pitalo, ali nikome nisam uzimao teren, niti sam kome branio da se bavi istim poslom. Rekao sam jednom Huljiću da me ne dira, jer mu ja ne branim da radi sa svojim izvođačima. Samo što je on tada imao problem s pjesmom, nije nekoliko godina mogao ubosti hit.

Svojedobno ste najavili i vlastitu biografiju. Knjiga nikad nije izašla, gdje je zapelo?

Zoran Škugor: Nije zapelo, nego sam u jednom trenutku bio zamoljen da stanem s tim.

Tko vas je zamolio?

Zoran Škugor: Unutra je bilo i politike, a približavali su se izbori…

Želite reći da je bilo političkih pritisaka da knjiga ne izađe?

Zoran Škugor: Nije bilo prisile. Samo mi je rečeno da radim što hoću, ali poslije izbora. Ili da izbacim neke dijelove iz knjige. Ja nisam htio ništa izbacivati, pa nisam ni izlazio s knjigom.

Što ste htjeli uopće postići s tim?

Zoran Škugor: Vidio sam kuda srlja estrada i htio sam preko knjige poslati poruku ljudima koji vode diskografske kuće da se malo opamete.

Zašto ste otišli iz glazbenog biznisa? U devedesetima ste diktirali trendove, stvorili scenu i imali nekoliko izvođača iz estradne A-lige, pa ma kakvi da su bili…

Zoran Škugor: Volio sam taj posao, a glavni motiv mi je bio traženje novih imena. Kad sam počeo stvarati karijere Tonyju, Sandiju, ET-ju i Nini, oni nisu bili jedni drugima konkurencija, svi su imali drugačiju produkciju. Taj biznis je odlično funkcionirao, nisam imao propalih projekata. Ali ja sam maknut sa estrade. Nisam se mogao tući, bio sam sam, nisam bio član nijedne stranke, nisam se imao na koga osloniti. Došla mi je ponuda da prodam firmu i da se maknem. Mislili su da ako maknu mene i unište scenu koju sam stvorio, da će uspjeti gurnuti svoju glazbu u prvi plan.

Tko to?

Zoran Škugor: Tu se stvorio jedan tim ljudi; dva, tri kompozitora, jedna diskografska kuća i ZAMP, krenuli su na mene. Nisam se bojao, iako su mi slali svoje tjelohranitelje, prijetilo mi se… Sve sam uspio izdržati. Govorio sam sebi da mi mogu napraviti što hoće, ali mi ne mogu pamet uzeti. Međutim, kada se „problem“ počeo rješavati institucionalno i kad sam vidio da mi ZAMP za CD koji sam prodao za 35 kuna traži da im platim 56 kuna, shvatio sam da se uključila prejaka sila. Nikad nisu dobili sudsku parnicu protiv mene, ali su uspjeli isposlovati da ne smijem koristiti kataloge kompozitora koje oni štite. Bilo je još financijskih pritisaka – kad sam tužio jednog pirata, koji je prodavao moje CD-ove koje ja nisam proizveo, promijenilo se dvoje sudaca na tom predmetu i na kraju je presuda bila da ja moram platiti 72 tisuće kuna! Donijeli su presudu u korist pirata!

I tad ste odlučili otići?

Zoran Škugor: Sjeo sam s Tonyjem, Vannom i Ninom i rekao da idemo dalje svi skupa, razmišljajući da se preselim u Sloveniju ili Švicarsku. Njih je uhvatio strah. Tony mi je rekao da je bio u Croatiji Records na sastanku na kojem su bili Huljić, Pašalić i Miroslav Lilić, gdje mu je rečeno da on prijeđe u Croatiju Records, a da će se mene uništiti. Odnosno, to mu nije rekao Lilić, nego ovi drugi.

Tonči Huljić i Ivić Pašalić?

Zoran Škugor: Tako mi je rekao Tony. Tada sam shvatio da se umiješala politika i tko sve iza toga stoji. Morao sam odstupiti.

Novac je, pretpostavljam, bio u pitanju.

Zoran Škugor: Normalna stvar, uvijek je novac u pitanju.

Pa zar ste vi njima uzimali toliki komad kolača sa ta tri, četiri izvođača?

Zoran Škugor: Zato što su ti izvođači strašno puno prodavali, radili su puno koncerata i uzurpirali su eter. Ako se u sat vremena radijskog programa 40 minuta vrte moji dance pjevači, onda je drugima eter blokiran. Ja sam njima bio realna opasnost, jer nisu mogli dobiti tantijeme od autorskih prava, niti gurati svoje nove izvođače. Sve sam pokušao da me puste na miru; pomogao sam Draženu Zečiću da progura „Ima li nade za nas“, na čemu je Croatia Records zaradila 900 tisuća maraka, a Zečić je, samo od te pjesme, izgradio kuću. Pomogao sam im i oko Karana, kojemu su kasnije upropastili karijeru. Nije pomoglo, jednostavno sam im „krao“ prostor na televiziji i u novinama. Ali nisam ja kriv što sam ja pogađao hitove, a oni nisu.

Biste li danas drugačije postupili?

Zoran Škugor: Nije bitno. Ja sam ostvario sve svoje snove.

Ovaj tekst objavljen je u suradnji s portalom Tris.com.hr.

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X