Povodom povratničke turneje omiljenog benda izgubljene generacije koji se nikad nije ni raspao, Ravno do dna porazgovarao je s bas-gitaristom, čije ćemo avant-funk-dionice opet moći čuti ove subote, na zadnjem koncertu sezone Zavoda za eksperimentalni zvuk u KSET-u.
Jeste li članovi talijanske glazbene unije i kakav je vaš odnos s njima?
Massimo Pupillo: Ne, jer mi nemamo uvriježene političke stavove. U Italiji je scena vrlo razlomljena, tako da se džez-glazbenici uglavnom ‘ne bi šteli mešat’ i žive u nekom svom svijetu. I nama je vrlo drago da nismo njegov dio.
Kako je 2013. godina, iza nas, kad je obilježena i 100. godišnjica intonarumori, mašine za buku talijanskih futurista. S obzirom na kritični odnos spram tradicije vašeg benda, smatrate li se obaveznima da nešto kažete na tu temu, koja vam je ipak bliska?
Massimo Pupillo: Mislim da je Luca bio daleko nadahnutiji njima, budući da je studirao na Likovnoj akademiji, no problem s Russolom je u tome da je on bio otkriven naknadno. I time, zapravo, nije imao nikakav utjecaj na talijansko društvo u vrijeme svog djelovanja… Plus to, što je čitav futuristički pokret u Italiji bio izravno povezan s fašizmom, kao i s idejom progresa, s kojima se mi kao bend ne slažemo. Tako da ti je tome tako, prijatelju moj… Mislim da smo bili daleko nadahnutiji nekim stvarima koje uopće nećeš čuti u našoj muzici, ali su one podsvjesno prisutne.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=_X69Paqkd3Q[/youtube]
Što bi Zu, onda, značilo, zapravo?
Massimo Pupillo: To znači ‘zatvoren’ na njemačkom, kao u „Die Tur ist zu“.
Kako se bend snalazi danas, bez web-stranice i menadžmenta?
Massimo Pupillo: Pa, gledaj, danas su svi na Facebooku, zar ne? Da li itko danas čekira web-stranice, nisam više ni siguran. Pokušavam ograničiti vlastito izlaženje na web, jer se čini jasnim kako je to danas svakome postala nova najdraža ovisnost. Čini se OK, zasad. Ako netko stvarno želi znati nešto o nama, ima dovoljno informacija bez da ih moramo stavljati na web-stranicu. Sam smo menadžment prepustili svojem prijatelju, jer je to način na koji volimo voditi svoje stvari.