Za sve one koji su propustili ovogodišnji šibenski FALIŠ festival, evo iscrpnog izvješća – gotovo da ništa ne fali.
Likovni program ovogodišnjeg festivala ponudio je svjetsku ekskluzivu izložbom Beatange, stari pokvarenjak, punk-princeza i ostali. Riječ je o privatnoj zbirci Dubrovčanina Voje Šindolića, pjesnika, prevoditelja i novinara, koji je neko vrijeme živio u Americi i prijateljevao s bitnicima, koji su mu poklanjali svoje skice, slike i crteže. Posjetitelji su tako mogli pogledati nikada izložene i zapravo privatne radove Charlesa Bukowskog, Patti Smith, Jerrya Garcije, Williama S. Burroughsa, Allena Ginsberga, Jacka Kerouaca i drugih.
Već prvog dana festivala otvorena je i instalacija šibenskog umjetnika Borka Čelara Revija Revije. Čelar je postavio modnu pistu po kojoj šetaju obrisi manekenki, na kojima su ispisane osobne ispovijesti nesretnih radnica propale Revije, šibenske tvornice odjeće, a obrisi publike numerirani su šibenski selebritiji, koji su obično nazočni na modnim revijama. Zapravo je suvišno spomenuti da se niti jedna viđenija šibenska faca, estradna, ali ni politička nije pojavila niti na jednom festivalskom programu, ali neka bude zabilježeno.
Direktan socijalni angažman Šibenčana i posjetitelja festivala tražio se prodajnom izložbom kolaža Maše Kolanović Jamerika. Radi se o ilustracijama istoimene knjige ove mlade profesorice i spisateljice, čiji je prihod namijenjen budućem prihvatilištu šibenskih beskućnika od kojih niti jedan nije bio prisutan službenom istovremenom otvorenju izložbe i festivala (?!). Nije ih bilo ni na zatvaranju kada je posjetiteljima bio ponuđen skroman švedski stol, kojeg su vjerojatno kao i vodu za govornike organizatori platili iz vlastitog džepa, ali bi tu hranu sigurno svi drage volje prepustili – beskućnicima. Ovako su brke mastili volonteri festivala i novinari, a prema informaciji Krune Lokotara niti jedan kolaž nije bio prodan. Cijena od 350 kuna po kolažu ipak je malo previsoka za svekolike hrvatske prilike.
Književnost je na festivalu bila zastupljena predstavljanjem ukorićenih blogova šibenske blogerske zvijezde Kristijana Mirića Informatičar starog kova, a gostovao je i bosansko hercegovački pisac Selvedin Avdić koji je predstavio svoj posljednji roman Moja fabrika, posvećen pišćevom ocu, koji je čitav radni vijek proveo u zeničkoj željezari, koja je bila neodvojiva od Zenice i života njenih građana, te je upravo ona osiguravala kapital za izgradnju novih stanova, škola, vrtića, pa čak i zeničkog kazališta, koje je imalo jednu od najboljih pozornica u Europi. Svjedočanstvo je to o propasti još jedne tvornice i još jednog grada na Balkanu koji vjerojatno nikada neće izaći iz tranzicije.
Okrugli stolovi festivala bavili su se ljevičarskim pokretima, sportom i religijom, a održan je i jedan o neposrednoj proizvodnji umjetnosti. Najbolji, Otroci socijalizma, vodila je Ankica Čakardić na kojem su sudjelovali Dalibor Jovanović, jedan od članova slovenske Inicijative za demokratski socijalizam i Združene slovenske ljevice, te Mate Kapović i Vedrana Bibić. Okosnica rasprave bio je uspjeh Inicijative za demokratski socijalizam iz Slovenije, čiji su predstavnici uspjeli ući u slovenski parlament u kojem su se sada udružili s još dvije slovenske ljevičarske stranke i ustraju u provođenju svojih uvjerenja te se bore protiv korupcije i privatizacije. Intelektualci okupljeni oko ove inicijative, odnosno političke stranke, već dugo rade i promišljaju o načinima borbe protiv stanja u slovenskoj politici i društvu, te su odlično povezani sa svim ljevičarskim pokretima u Europi, a savjete su tražili i od nekih hrvatskih ljevičara i aktivista. Bilo je riječi i o osnivanju i radu Radničke fronte u Hrvatskoj, o kojoj je govorio Mate Kapović, a koja također želi okupiti što više istomišljenika i aktivista koji bi konačno krenuli u konkretne akcije u borbi protiv neoliberalnog kapitalizma i njegova sustavnog uništavanja civilnog društva. Vedrana Bibić istaknula je da svaka progresivna organizacija, bilo inicijativa, udruga ili stranka, moraju biti i antifašističke i feminističke. Informacija o Radničkoj fronti bila je jedina „novost“ na festivalu, a njene akcije se mogu pratiti putem njihove facebook stranice.
Zanimljiva je bila i rasprava pod nazivom Zašto (nas) se Crkva boji? u kojoj su sudjelovali Jadranka Brnčić, znanstvenica, profesorica, pjesnikinja i prevoditeljica, i Zoran Grozdanov, pokretač iznimno respektabilnog međunarodnog teološkog časopisa Concilium, te teolog Branko Sekulić kao moderator. Ovi teolozi kršćanstvo u Hrvatskoj vide kao religiju koja je unazad 25 godina postala “plemenska religija” te se otklonila od svoje biti i zapustila duhovnost svojih vjernika, a nacionalistički Bog zamijenio je univerzalnog Boga. Crkvenjaci kao da su zaboravili da se Bog nije utjelovio u načela, već u čovjeka u liku Isusa Krista, kojeg se samo sporadično spominje čak i u Uskrsnim poslanicama hrvatskih biskupa, što je proučavala Jadranka Brnčić, jedina istaknuta žena u hrvatskoj teologiji. Sudionici okruglog stola zaključili su da teologija u Hrvatskoj zapravo i ne postoji odnosno da se ne bavi suvremenim tekovinama svjetske teologije i ne dopušta pluralizam, pa tako do nas teško dopiru i poruke i nastojanja samog Papa Franje koji se trudi vratiti Crkvu tamo gdje joj je i mjesto – u duhovni život vjernika. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
