Za sve one koji su propustili ovogodišnji šibenski FALIŠ festival, evo iscrpnog izvješća – gotovo da ništa ne fali.
Dala je i nekoliko povijesnih definicija slobode poput one da sloboda pojedinca prestaje gdje počinje sloboda drugog pojedinca. Ova definicija, prema njenom mišljenju, implicira veliku opasnost od rivalstva, jer ako netko želi proširiti svoju slobodu, automatski ovaj drugi svoju mora smanjiti, te postaju rivali. Njoj osobno su bliske anarhistička definicija koja smatra da niti jedan pojedinac ne može biti slobodan ukoliko to nisu svi i definicija Rose Luxenburg, osnivačice njemačke komunističke stranke, koja je tvrdila da se sloboda očituje u prihvaćanju mišljenja drugoga unatoč neslaganju. I problem jedinstva rješiv je tolerancijom i uvažavanjem drugoga – jedinstvo u različitosti – pri čemu treba imati na umu da se jedinstvo ostvari bez uniformiranosti što je bila praksa komunizma.
Problem demokracije danas je taj što je ona nemoguća u imperijalističkim i centralističkim sustavima poput Europske unije. Svoju borbu za samostalnost Katalonije objasnila je na primjeru brojnih lokalnih problema koje treba rješavati lokalna zajednica kroz lokalnu politiku, koja se pak ograđuje od svoje odgovornosti te lopticu prebacuje na vladu u Madridu, koja pak dalje upućuje na strukture u Bruxelles-u, a u Bruxelles-u pak postojanje problema objašnjavaju stanjem ekonomije odnosno burzi u Pekingu ili New Yorku primjerice. Ona idealnim poligonom za stvarnu demokraciju smatra male zajednice kao što je to nekada bilo u kolijevci demokracije – staroj Grčkoj i njenim polisima. Polisi su bile manje lokalne jedinice koje su same snosile odgovornost i uređivale svoje društvo politički, ekonomski i kulturno.
Potrebno je da što više ljudi radi na rješavanju problema i na taj način ostvaruju progres ka zajedničkim ciljevima. I ta potreba je sve očitija i sve hitnija. Zbog svega navedenog je aktivna članica španjolskog pokreta Indignado (znači „ogorčeni“) i kao takva samo još jedna aktivistica koja pažnju plijeni pukom činjenicom da je časna sestra koje otvoreno progovara i o problemima crkve s čijim se brojnim stavovima ne slaže.
Tako zagovara i bavi se teologijom oslobođenja i protivnica je miješanja crkve i države. Često je prozivana i zbog svog stava o abortusu, za koji je pojasnila da ona smatra da je život dar i da ljudi ne sudjeluju sami u njegovoj kreaciji, ali da država ne bi trebala proganjati žene koje se ipak odluče abortirati.
Vezano za monopol velikih korporacija spomenula je i primjer vodenih ratova u jednoj bolivijskoj pokrajini u kojoj je koncesija na pitku vodu dodijeljena jednoj američkoj kompaniji koja je uspjela ishoditi zakon kojim se zabranjuje – skupljanje kišnice! Smatra kako se prirodni resursi, pa tako ni elektromagnetsko polje oko Zemlje koje koriste telekomunikacijske kompanije za prijenos signala, ne smiju privatizirati.
Dotakla se i pitanja duga i smatra kako Španjolci moraju reći „Ne!“ vraćanju duga Europskoj centralnoj banci, jer on zbog spekulacija nije realan, kao što nisu realni ni izračuni BDP-a prema kojem se određuje ima li neka država uspješnu ekonomiju. O tome se može pronaći govor njene kolegice aktivistice Vandhana Shive, indijske doktorice fizike, koja je prošle godine o tome govorila na jednom festivalu u Australiji.
Drugo izdanje FALIŠ-a pokazalo je kako je potrebno sve više progovarati o problemima suvremenog svijeta, ali je i više nego potrebno početi osmišljavati konkretne korake u rješavanju sve brojnijih problema i sve teže pozicije običnih, malih ljudi koji su sve manje radnici, a sve više robovi. Današnje društvo, njegova ekonomija i politika zapravo su najperverzniji oblik robovlasništva i u borbi protiv toga mora sudjelovati svaki pojedinac. Teresa Forcades sažela je te misli rečenicom: „Rješenje je samo jedno – preuzeti odgovornost za svoje kompleksne živote.“
Nadam se da će organizatori u programe budućih festivala uvesti radionice, potaknuti dolazak većeg broja mladih građana Šibenika i okolice te dovoditi veći broj gostiju koji će moći prenositi znanje o konkretnom aktivizmu kako posjetitelje festivala ne bi samo tješili činjenicom da smo istomišljenici, već da se nakon nadahnuća, koje ovaj festival svakako pruža, sve veći broj ljudi uključi u borbu protiv današnjeg sustava kao aktivni i glasni borci za pravednije i bolje društvo.