Saalfelden Jazzfestival nalazi se bogu iza nogu, dva sata od Salzburga vlakom prema njemačkoj granici, na nadmorskoj razini u visini Delnica, a kao takav jedno je od središnjih svjetskih jazz-svečanosti u kojima se avangarda iskazuje još uvijek ponajboljom intimnom prijateljicom pokojnika na dugotrajnom i vitalnom umoru.
Na 41. izdanju, a prošlogodišnje je radi korone reducirano na jedan vikend, iskakali su američki i njemački prvaci pojačani austrijskim bendovima i projektima uz veliki udio koncerata – za dž. Hoteli i airbnb zauzeti već od kraja lipnja, te četiri koncertna prizorišta „iza ugla“ Kongresne dvorane u središtu grada, u rasponu od nekadašnje tvornice traktora do matineja na planinskim obroncima i u pogonu knjigovežnice realnost su produkcije kojom su protutnjali headlineri u rasponu od domaćih Electro Guzzi, njemačkih KUU, te američkih Irreversible Entanglements, Ceramic Dog i Avram Fefer Quartet, da spomenemo samo bendove.
Ne zaboravimo da u Austriji, kao i susjednim zemljama, vikend počinje već od petka u 14 sati i tako su u nepuna tri dana tempirane najzanimljivije stvari. Austrijanci su nas satrli i razmazili svojom gostoljubivošću, počevši od mještana gradića koji namjernike pozdravljaju kao da su im susjedi, a kamo li osoblje festivala s kojim se na drugu već razvijaju prisne i skoro familijarne veze. To je turizam – a ne ti! Prema srpsko-hrvatskim kuloarima prisutnima od jutra na samom festivalu središnje je mjesto u Short Cuts programu od petka koji tradicionalno predstavlja programe komornijeg tipa pripalo saksofonistici Angeliki Niescier koja je nastupila u duetu s klaviristom Alexandrom Hawkinsom iz Londona, a u nastavku programa predstavila oktet “re: BTVHN” nadahnut gudačkim kvartetom starog Ludwiga u znaku čije 250. godišnjice prolazi tekuća godina. Uoči nje, kroz tjedan su prokloparali i Interzone Marija Roma, majdlinski boemski kantautor Alex Miksch, kao i Dell/Lillinger/Westerthus trio o kojem smo pisali ranije.
Headliner u petak navečer bili su Irreversible Entanglements iz Philadelphije koji su se trebali prošle godine u lipnju dogoditi klubu Porgy & Bess, otkazani uslijed sveopće epidemiološke lavine, a ove će ih godine raditi i za studeni najavljen Wels Festival kad im izlazi novi album. Puno sreće, ekipa! – budući da je bend pod alpske obronke stigao bez svog bubnjara i na njegovo mjesto uskočio austrijski kolega Lukas König. Karizmom benda pored saksofonista Kiera Neuringera iz New Yorka, plijeni i pjesnikinja Camae Ayewa (a.k.a. Moor Mother) koja se već ukazala na Donau festivalu 2018. u suradnji s Justinom Broaderickom, što je kasnije s Kevinom Martinom osvanulo kao zonal. Prošle je godine objavila solo-album za Sub Pop, a pojavila se i na „We Are on the Edge“ dvostrukom albumu Art Ensemble of Chicago. S pridruženim Shahzadom Ismailyjem na kongama, šesteročlani bend set otvara kolektivnom udaraljkaškom tribal-improvizacijom uz kontrabasista okrenutog k bubnjaru, dok je Ayewa skupljala sapu za rafale banalnih ekoloških poruka kakvih nam je ionako svima pun feed.
Ismaily i König nastupili su popodne s njom i u Knjigovežnici Fuchs, a kuloarski glas natuknuo je da je to bilo jedna od boljih stvari festivala (što smo i očekivali, ali kasnilo se…). Nakon što karizmatični pakistanski multi-instrumentalist prelazi na električnu gitaru, puhači podižu svoje pile s poda, a kolektivne improvizacije izrastaju u sola i tek potom nastaje bend kakvog smo navikli slušati od debuta i „Chicago to Texas“ do prošlogodišnjeg „Who Sent You?“. Kao zvijezde večeri pak će se provući njemački Kühn Fu koji je već nastupao na domaćim i susjednim pozornicama, kvartet čije su progresivne dionice nadahnute Zappinom ostavštinom, a frontmen Christian Achim Kühn ih u konferansi nadograđuje glazbenim skečevima. Progresivni rock posoljen punkerskim provokacijama je obogaćen dvojicom amsterdamskih saksofonista koji s bendovim stalnim bas-klarinetistom šoraju visokooktanske dionice; notorni Dikeman svira polifoniju: preko melodijskih dionica dodaje ono saksofonsko urlikanje – kao veliki.
Uostalom, nije li povodom pokojnika na umoru iz uvodne rečenice, upravo Zappa svojedobno izjavio da on i nije mrtav, već da samo neobično miriše…
Američki je klavirist Craig Taborn u petak otvorio niz od triju svojih nastupa na festivalu, tu je s Chesom Smithom s kojim je već bio članom kvarteta Davea Hollanda i benda Davida Torna, nastupio je i u sklopu Tabornovog debuta za ECM, a u cjelinu festivalskog trio nastupa povezuje ih afroamerička čelistica Tomeka Reid. Pored Taborna na električnom i koncertnom klaviru, Smith se opskrbio setom bubnjeva, vibrafonom, gongom, a u bas-pojačalo prikopčao je ritam-mašinu – njegova coda na dotičnoj u zadnjoj kompoziciji je poneku krupnu dušu potjerala iz dvorane. Bio je to nastup Tabornovog New Trija o kojem ćemo zacijelo tek čuti ili čitati sljedećih godina, a dojmovi se još slažu. U traktorskoj sali odvio se koncert Vegete, benda koji je usprkos višegodinjoj neaktivnosti izvukao na pozornicu kvartet bez klavira u kojem se pored saksofona i rudimentarne ritam-sekcije nalazi i solist na krajnicima (ozvučenim mikrofonom izvana!) uz live-sampling i pitch-shifting. Takvu psinu može izvesti samo Helge Hinteregger koji je na prijelazu stoljeća bio jedan od saksofonskih lavova koji je u Beč bio doveo Yoshihideov New Jazz Orchestra, a pamtimo ga kao autora glazbe za predstave Bad Co. Kolektivka u znaku dronea ostaje na shusu i energiji kao jedan od rijetkih koncerata festivala na tragu post-free-jazz tradicije. Tu je i neizostavni König, a za prvi dan, neloša skroz noć…
Ako ste od Marca Ribota, koji će zatvoriti drugu večer festivala, subotnju – a bije ga glas da je gitarist Toma Waitsa s „Frankś Wild Years“ ili „Mule Variations“ – očekivali zvuk inficiran kubanskom melankolijom, grdno ste se prevarili. U triju Ceramic Dog kojeg vole i djeca i starci, a potonji su na ovom festivalu u većini, nabija svoju gitaru attackom i aurom jednog – Sonnyja Sharrocka; koji je sve do svoje smrti redovno nastupao ili s Brötzmannom ili Sandersom. Skupa s Chesom Smithom (opet ovaj!) koji svira bubanj u maniri Zeppelina i Shazadom i koji koncert počinje na bass-moogu, koncert je to koji izbacuje iz cipela, čarapa, a reže i nokte i depilira dlake zajedno, pogotovo što za aperkat možeš vidjeti iz ruku samog gitarista uz pokoji jadna-li-joj-majka uzdah, s pomisli na samu gitaru! Ribot se doklatio do festivala iz obližnjeg Trsta gdje se skrasio nakon desetljećaaa na Downtownu čiji je zvuk i su-kreirao po Chadbourneovim idejama i pod Zornovom palicom. Tu je pregršt novih pjesama koje dnevničke crtice opterećuju komikom apsurda, kao i netom izdana knjiga kratkih priča. Dajući se do samog kraja s kolegama koji bi mu mogli biti djeca iznio je koncert ispraćen ovacijama, usprkos odolijevanju da set-listu posoli zicerima – bila je tu tek jedna pjesma od Donovana – glazbenik koji publiku razoružava kao George Clooney kameru. Koncert je uostalom uživo prenosio ÖRF 1 u svojoj redovnoj emisiji i može ju se naći u online arhivi.
No, mišljenja o kradljivcu showa u groznici subotnje večeri, podijeljena su, budući da je u prostoru White Cubea, odnosno podruma dvorane Nexus nastupao tandem Rdeča Raketa, koruškog Slovenca Matije Schellandera i Mariborčanke Maje Osojnik koja preko 20 godina živi i radi u Beču… Svojim trećim albumom „…and cannot reach the silence“, Raketa je zaronila u post-epidemijski neofolk s prigušenim distorzijama, serpentinskom mikrofonijom i nazalnim vokalom koji zna zaći u najež. In vivo su pojačani s dva VJ-a, našim Ivanom Marušićem Klifom i Patrickom K.-H-om, Rusom, a ovaj double duet smo mogli ispratiti proljetos na Gibanjima u ZPC-u i zacijelo je zapažen jer zahvaljujuchi Klifovim intervencijama pitoresknim panoom plešu animirani Indoš, Kićo i Hrvojka Begović. A ‘ko njih tri, ba, ne voli?
Headliner za kraju, kako već i doliči koncertima u nedjelju, postavlja program naglavce i tu je Taborn na šetnici u planini između crnogoričnih stabala za Fender Rhodesom u 9 ujutro. U tom polusnu, još se slijegala prašina impresija s koncerta od prošle noći koji je supostavio klaviristice Kris Davis i Sylvie Courvoisier sučelice jednu drugoj, Njujorčanki koje već 20 godina predstavljaju svjetski vrh, ako na tom vrhuncu od silnih kolega ima uopće još iole malo mjesta? Artikulacijom ideja na produkcijski najizdašnijim klavirima današnjice skoro da je teško bilo odvuci pažnju od ofenzivnog nogometa Courvoisiser na korist Davisove koja je btw briljirala na ranijoj sesiji u Knjigovežnici s Kotheimerom, Ismailyjem i Königom. Jedina na harmonijskom instrumentu, sukobljena s frekvencijama kolega na analognom i šturim energetskim i pointilističkim drukovima, fascinirala je slaganjem kompleksnog pletiva iz maltene ničega. Sve je otišlo u happy, happy kaos. Ali, kakav, koji se cijedi iz ušiju kao s jagodica…
Dok smo se uz one kuloarske kolege preko gradskog jezera Rittensee i brežuljka na ulazu u grad dokoturali do centra, ostalo je vremena za posjet gradskom parku u kojem se odvijaju koncerti koje pohađaju obitelji nešto mlađih generacija. Tu se uglavnom svira austrijski world-music i pop, bas-gitare su frekvencijski spuštene na kaldrmu. Iz glasina izbijaju riječi hvale za Flecha Negra, čileansko-peruansko-kolumbijski bend čija je kombinacija reggaea i cumbije napravila pomutnju među djevojkama u VIP-salonu, sve su se htjele slikati s mladićima! U knjigovežnici Fuchs nastupili su bečki dječaci König na bubnjevima i džepnoj trubi i forenzički saksofonist Gniegler uz klarinetisticu Riahi koja je popodne u Gruber Halle uzvratila s post-fusion triom Kry. Na istoj se pozornici popodne pojavio i najeksperimentalniji trio festivala, Dsilton; George Vogel svirao je lično izrađene klavijature koje dijele svaku oktavu u 31 jednaka dijela uz kolegu na 12-žičanoj električnoj gitari i bubnjara.
Na glavnoj pozornici u Kongresnoj dvorani, u 15,00 sati je četvorka KUU, predstavila najnoviji album Artificial Sheep. Desetak godina star berlinski bend srpske glumice Jelene Kuljić kao frontmenice je nadahnuće našao kod autora predloška za film Blade Runner. Prog-rock na tragu Zappe kroz vizure Faith No Morea zvuči nevjerojatno tight, što je možda malo narušilo punkijanje potrebno izvedbi Sabotage od Beastie Boysa. Originalne skladbe i ekipa lisaca s Lillingerom na bubnjevima oddrmala je svoje i otvorila teren Oktetu Kaje Draksler, slovenske pijanistice koja se kalila u Amsterdamu, a danas živi u Kopenhagenu. Bend s dvjema lead-pjevačicama, komplementirane duetom tenor-saksofona i klarineta s veteranom Abom Baarsom posuđuje naslov od američkog pjesnika Roberta Frosta. Veze s neofolkom jače su od melangea Kate-Bush-popa i alt crooninga na tragu Roberta Wyatta. Drakslerova je nastupila dan ranije u triju Punkt.Vrt.Plastik uz Lillingera i Petera Eldha na kontrabasu.
Svršetak festivala pripao je kvartetu saksofonista Avrama Fefera, jednom od post-koltrejnovaca koji je preskočio sheets-of-sound period i osvanuo kao mladi garbarekovac. Pjevne teme i melodijska improvizacija obilježje je ovog veterana koji svira u triju s bubnjarom Chadom Taylorom. Uz Ribota koji zvuči otfrljenije na albumu nego li uživo, tu je i kontrabasist koji je zamijenio originalnog člana Erica Revisa. U drugi je dio seta Fefer ušao s aranžmanom „Wichi Tai To“; naboj popušta i repertoar se predaje intonaciji free-jazz-soula, slušajući prijenos uživo na ekranu u VIP-salonu moglo se pomisliti da slušamo kakvu odjavnu špicu na TV-u…
Festival je sa svojih 60-ak produkcija u šest dana trajanja usadio ponos u srca mještana pred tolikim gostima koji mu se vjerno godinama vraćaju… A uz umjetnike na rezidencijalnom programu, kao i one gostujuće, ova je mala urbana zajednica pokazala što znači skrb spram svjetskih vjetrova koji kulturi kuhaju poparu ugroženog tipa, pogotovo u vremenima kad su uvjeti njezinog stvaranja, čak i u tvrđavi Europi počeli nalikovati na one – prekooceanske.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
