Dell, Westergaard, Lillinger ‘Beats’ – zlokobni zvuk Zeitgeista u bizarno pogođenom trenutku

Vibrafonski trio iz Berlina – suautora Della, Westergaarda i Lillingera, nakon dva je albuma ‘Grammar 1’ i ‘Grammar 2’ uz snimku nastupa na Moers Festivalu u lipnju 2019., i YouTube snimki sesija, obaju objavljenih prošlog ljeta – zimus objavio i svoje treće izdanje ‘Beats’, koje je Dell opisao kao ‘glazbeno istraživanje na djelu koje razdjeljuje veliku nadstrukturu u minimalne jedinke, a zatim je razrađuje provedbom iteracije i rekonfiguracije’.

Dell, Westergaard, Lillinger ‘Beats’

Očita naklonost spram znanosti kao refleksa za istraživanje u suvremenoj glazbi, a uvjetno i jazzu, priziva šarm integralne europske metropole, središta većeg od naših urbanih centara, iako uglavnom manjeg od američkih, a kamo li azijskih. Stoga je i zvuk suvremene scene specifična priča u kojoj infrastruktura umjetničkih prostora Berlina u akademskom i institucionalnom kontekstu nasuprot privatnih inicijativa u javnom prostoru ipak cijeloj slici daje težinu u kojoj se malo prepoznaje u velikom; grad je po mjeri pojedinca.

Začetnik ovog trija, vibrafonist i skladatelj Christopher Dell jedan je od najobrazovanijih živućih glazbenika koji je u svim disciplinama svojih studija – a radi se o filozofiji, glazbi i kompoziciji, kao i razvoju organizacije, u Darmstadtu, Rotterdamu i Bostonu, kasnije ostavio trag i kao predavač na Hafen Uniju u Hamburgu, berlinskom Institutu za Improvisationstechnologie, docent u Darmstadtu, kao i berlinskom UDK… U predavanju iz serije „Raumwandlung” koje je održao prije osam godina, a dostupno je i online, govori o improvizacijskoj praksi, uz snimku izvedbe kojom pronalazi izraz kroz konstrukciju koja multiplicira zvuk glazbala: često se čuju i dva ili tri vibrafona odjednom – a sve je akustika.

No, to je već povijest. Kao i u čitavom svijetu, pandemija je u Njemačkoj, a tako i samom Berlinu zaprijetila rušenjem ovih međuprostora institucija i klubova i teško se u tom kontekstu ne prisjetiti slavnog refrena pjesme o slobodi „Me and Bobby McGhee”. Ne samo da je zlokobni Berghain, poslovni model koji je uspješno naplatio tradiciju urbane dekadencije – najavio otvaranje galerijskog prostora, prestali su s probama i mnogi znameniti orkestri, koncertne dvorane propadaju, klubovi se pretvaraju u skladišta, a distopija se uvukla u jagodicu svakog prsta koji koketira s informatizacijom, digitalizacijom i/ili kibernetikom. Stoga i zvuk ovog trija sjeda u bizarno pogođen trenutak i nije ništa drugo nego li iskrzana rapsodija u molu, ispunjena iktusima neugodnih intervala, potonula sve tamo negdje do Mehldaua s maltene kirurški nihilističkom distancom od tradicije koju sveudilj propituje.

Dojam nakon izvedbe trija na posljednjem albumu „Beats”, strukturirane kompozicije u sterilnom nizu rednih brojeva naslovljenih „Configurations”, ipak je uglatost na tragu i M-Basea, ako hoćete… Dakle, nagli breakovi, provalije i promjene mjera na koje treba biti spreman iz takta u takt. Ako popustimo pred težnjom da popujemo o onome što svatko za sebe može poslušati nasamo, zvuk s Moersa na kojem Dellu s Christianom Lillingerom na bubnjevima i kontrabasistom Jonasom Westergaardom, pridružio i Johannes Brecht na elektronici, u folderu je Jojo Mayera, iako je Mayer očito otišao u sportski ekstrem – brže, više i jače. Ovi dečki još uvijek zasvingaju i nije im to passe.

S prizvukom offa metropolisa koji je potisnuo vitalizam, okitili su se Zeitgeistom i prema njima Bohren and the Club of Gore zvuče kao Rammstein naspram DAF. Lillinger je ispratio ideju drone-bubnjeva na prepariranim objektima, izmještenima nasuprot uglatog vibrafona koji artkulirano progovara, maltene šamara slušatelja rafalima retoričkih pitanja. Za razliku od atmosfere pod festivalskim reflektorima u kojoj je ambijentacija sekvencionirana i otfrljena, komornije izdanje iz studija u Berlinu ponajprije je nalik bukvalnom postavljanju pitanja i odgovora – igri zvuka i njegova eha. A nešto od toga pretočeno je i u kompozicije koje su zadržale napregnutost vinjeta.

Devetka za Zeitgeist, desetka za produkciju.

Ocjena: 9/10

(Plaist, 2021.)

*Vid Jeraj urednik je i voditelj radijske emisije Glazba protiv vetrenjača koja se svake druge subote u mjesecu od 21 sat odvija na bečkom Radiju Orange, www o94 at.

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X