Cirkus je gotov. Otprilike 60 posto onih s pravom glasa na biralištima su odradili svoju građansku dužnost posudivši na četiri godine glas svojim uzdanicima, dajući time još jednom legitimitet tromoj i neefikasnoj predstavničkoj demokraciji.
Unatoč svojevrsnoj promjeni koja je, uslijed otkrivanja nevjerojatnih afera i pokretanja raznih istraga protiv pojedinaca pa i cijele bivše vladajuće stranke, i bila za očekivati, priznajem da mi je kao građanki ove zemlje ostavila gorak okus u ustima činjenica da je HDZ ostao politički faktor koji nije, unatoč napisima po nekim medijima i nadi onih lakovjernika među koje se i sama ubrajam, pometen s političke scene. Dapače, vraća se na tu istu političku scenu idiokratski obogaćen braćom Kerum i morbidno okrenut devedesetima, što je sad već bivša premijerka objavila u svom post-poraznom govoru kojim je demonstrirala i nerazumijevanje i nepoštivanje demokratskog procesa smjene vlasti i deficit kućnog odgoja zaboravivši čestitati izbornim pobjednicima. Nije doduše šokantno, ipak je u pitanju HDZ, ali je uvredljivo gledati one uhvaćene do laktova u pekmezu kako se hvastaju vlastitim “čistim rukama” i obrecavaju na medije koji su ih unaprijed osudili na propast, baš kao da ta propast, koja to nažalost zapravo i nije, nije nešto za što su sami napisali scenarij, režirali, producirali i odglumili glavne role u posljednja dva desetljeća koliko se bahato kočopere hrvatskim političkim teatrom.
Unatoč tome, ipak postoje i sitni bljeskovi lucidnosti birača u ovoj zemlji koji su odlučili pokazati Marijani Petir da njezinim primitivnim, nazadnim i hejterskim stavovima nije mjesto u hrvatskom parlamentu, koji su Milanu Bandiću pokazali da je domet njegovog šerifovanja još neko kratko vrijeme samo grad Zagreb, ili pak onih Zadrana koji su Kalmeti demonstrirali da nije više nedodirljiv ni u vlastitom gradu. Teško da to može isprati kerumovsko-hadezeovsku gorčinu iz grla, ali ipak čovjeka veseli. Za razliku, pak, od činjenice da je tužna, osiromašena Slavonija odlučila iduće četiri godine polako cvrčati u akumulatorskoj kiselini koju će iz zatvora u Mostaru podgrijavati, apsurdne li činjenice, osuđeni ratni zločinac Branimir Glavaš.
No, budući da nisam politička, već tek televizijska komentatorica, bolje da ovdje prestanem s privatnim prosipanjem žuči i preselim se u sferu profesionalnog interesa.
Kažu da je ženama multitasking urođen i da u njemu uživamo, pa stoga priznajem: uvijek je i više nego interesantno paralelno gledanje izbornog programa i kompariranje pristupa koje pojedine televizije njeguju prema gledateljima/biračima. RTL je ove godine konačno shvatio vlastitu minornu ulogu u informativnoj sferi pa je, nakon objave preliminiranih rezultata u emisiji već tradicionalno pompozno nazvanoj “Noć odluke”, odlučio gledateljima pustiti film. Vjerojatno stoga što im je HTV pokupio pred nosom sve moguće političke analitičare i one koji se vole tako doživljavati, u svoju izbornu emisiju uspjeli su dovabiti tek sociologa Dražena Lalića i politologa Višeslava Raosa koji su naizmjence oduševljeno ponavljali kako je Milanović napredovao i sazrio od bahatog oporbenjačića u smirenog vođu.
Na Novoj TV situacija je bila tek nešto ozbiljnija, no istovremeno ništa manje zabavna nego na RTL-u. U Dnevniku je, čija je dobra polovica bila posvećena parlamentarnim izborima u Hrvatskoj, čak je 11 puta u najrazličitijim kontekstima bila, nimalo subliminalno, već sasvim direktno, spomenuta takozvana dramska serija u njihovoj vlastitoj produkciji, što je kulminiralo i kamerama popraćenim odlaskom na birališta Filipa Juričića i Ecije Ojdanić, zvijezda sapunice “Larin izbor”. Dalje>>