Na Danima srpske kulture u Zagrebu prikazano je nekoliko zanimljivih filmskih naslova, između ostalih i ‘Tilva Roš’, pobjednik Sarajevo Film Festivala 2010.godine, ujedno nominiran i za European Film Awards.
“Tilva Roš” (iliti Crveno brdo) je potpuno jedinstven i s puno pažnje odrađen prikaz mladenačke supkulture koja odrasta u suvremenoj Srbiji, film inspiriran stvarnim iskustvima dvojice prijatelja i ljetom provedenim nakon završetka srednje škole, prije odlaska na fakultet. Toda i Stefan se snimaju kamerom, glupiraju se, bauljaju gradom, razbijaju si glave, zaljubljuju se, nadmeću i na kraju rastaju. Dunja je djevojka za čiju se naklonost bore, uglavnom budalaštinama i infantilnošću.
Redatelj Nikola Ležaić zaljubio se u jednosatni dokumentarac dvojice skejtera, upoznao se s dvojcem i odlučio snimiti film kombinirajući već gotove snimke sa radnjom u stvarnom vremenu. Izjavio je kako je bio oduševljen energijom koju mladići imaju i koju izmijenjuju međusobno bez puno riječi; podsjetili su ga na njegovu mladost, buđenje odgovornosti i svijesti koju ne želite probuditi u svom bezbrižnom teen svijetu. Film fino prenosi tu atmosferu zatvorenog dječjeg svijeta izvan kojeg ne postoji ništa, stvarnost i odgovornost najmanje, a suočavanje i hvatanje u koštac s istima je skoro pa nemoguća misija. Sve što vam u životu treba je upravo na jednom mjestu i s najdražim prijateljima. Zanimljivije je mlatiti se remenjem, paliti kosu, brusiti jaja, bušiti kožu i ribati koljena, nego brinuti o zdravstvenom osiguranju i sličnim pizdarijama. Toda i Stefan žive svoj film.
Radnja filma odvija se u Boru, nekad najvećem rudniku bakra u Europi, a eksterijeri dodatno pojačavaju melankoličnu atmosferu prelijevajući na ekran pješčane i žarke boje u lijepu fotografiju, a romantizirani prikaz industrijskog grada i industrijske arhitekture postaju jedan od elementarnih dijelova filma kojeg se ne bi posramio ni primjerice filmski festival u Sundanceu.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=h7h7TKrjNrM[/youtube]
Dvojac se dobro snalazi pred kamerom i kao izraženo naturalistički (polu)dokumentarni prikaz jednog neobičnog gorko-slatkog prijateljstva, film funkcionira prilično dobro. Problem međutim nastaje u komunikaciji filma s gledateljem, gdje je do polovice svog trajanja uspio isprazniti polovicu kino dvorane, a neki su iskoristili vrijeme za poslijepodnevno drijemuckanje. Ne jer je gledatelju film nužno bio loš, nego jer ga jednostavno nije razumio. Glumci govore dijalektom, često govore u isti glas, okolni zvukovi su bučni i gledatelj se neizbježno nađe izoliranim od komunikacije među likovima i cijele situacije u kojoj se nalaze, pa je potpuno neshvatljiva odluka distributera da se film prikazuje bez titlova.
Tu se onda vraćam na redateljevu zadivljenost snimkom, gdje u ambicioznom pokušaju prenošenja svoje fascinacije u dugometražni film, kao da je zaboravio na gledatelja, pa film tako nerijetko poprimi izgled osobnog projekta koji je tek slučajno dospio u javnost.
Ocjena: 6/10
(Film House Kiselo Dete, 2010.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
