Filmska adaptacija bestsellera ‘The Help’, za koju je redatelj Tate Taylor zbog dugogodišnjeg prijateljstva s autoricom Kathryn Stockett dobio ekskluzivna prava još i prije objave istog, pojavila se prije nekoliko mjeseci u američkim kinima, samozatajno zasjela na drugo mjesto box officea, a nakon toga iznenada poput oluje pomela svu konkurenciju u nadolazećih nekoliko tjedana i postala jedan od najneočkivanijih kino hitova ove godine.
Film je dosad zaradio vrtoglavih 160 milijuna dolara samo u američkim kinima, a u žaru raznoraznih dodjela nagrada u nadolazećoj predoskarovskoj sezoni zasigurno će zgrnuti još pokoji milijun. Prve velike nominacije došle su već ovih dana – na nadolazećim Golden Globe Awards film će se boriti u čak 5 kategorija – najbolji film (u kategoriji drame), najbolja originalna pjesma te čak 3 nominacije za ženske uloge u filmu, jedna za glavnu (Viola Davis) i dvije za sporednu (Jessica Chastain i Octavia Spencer).
Eugenia “Skeeter” Phelan (Emma Stone) je mlada djevojka koja se 1960-ih, nakon diplome, vraća u svoj rodni kraj. Sve njene prijateljice već su udane i imaju djecu, no ne opterećuje ju to ni najmanje. Ona je svoj čovjek i ima frizuru drugačiju od svih svojih prijateljica. Zaposli se kao kolumnistica u lokalnim novinama i piše o domaćinstvima. Aibileen Clark (Viola Davis) je sluškinja koja je cijeli svoj život provela brinući se o tuđim obiteljima i njihovim potrebama, a nedavno je izgubila jedinog sina. S druge strane, dijete koje odgaja privrženije joj je nego vlastitoj majci. Žene se mahom loše odnose prema svojim sluškinjama, a nerijetko ih omalovažavaju i ponižavaju. Skeeter ne zauzima stav okoline. Pri jednom zajedničkom druženju, pogodi ju kako tretiraju Aibileen i zamoli ju da joj pomogne oko njenih kolumni gdje bi prikazala život kućnih pomoćnica. Aibileen je umorna od ponižavanja, a kako prepozna nešto iskreno kod mlade i ambiciozne novinarke, odluči joj otvoriti svoje srce. Pridruži joj se i brbljava Minny Jackson (Octavia Spencer), koja je upravo dobila otkaz kod Hilly Holbrook (Bryce Dallas Howard), a potajno se zaposli kod izbačene iz društva, Celie Foote (Jessica Chastain). Skeeter marljivo skuplja priče, urednica se zainteresira, no traži ih još. U početku, u strahu od gubitka posla i eventualnih drugih posljedica, ostale ne žele ispričati svoje priče, no kako stvari eskaliraju (zahtjev za odvojenim wc-ima, jer “crnci nose razne boleštine” i slično), ohrabre se i…pogađate nastavak priče.
Progovara li film o velikim problemima i teškim zaprekama s kojima su se suočavale sluškinje (crnkinje) tijekom pokreta za ljudska prava u SAD-u i je li u tom smislu značajan i inspirativan? Jest. Je li isto toliko i kvalitetno filmsko ostvarenje? Pa i ne baš. Cijela priča ispričana je poput kakve priče braće Grimm gdje su likovi jasno podijeljeni na zle i dobre. Dobri prolaze kalvariju da bi se na kraju uzdigli iznad svih nedaća i pobijedili zlog neprijatelja, a zli dobiju svoju porciju govana. Doslovce. U jednoj sceni negativka pojede pitu od fekalija.
U cijelom filmu, razvučenom na predugačka 2 i pol sata, jako je teško doprijeti do nekog stvarnog od krvi i mesa, rasizam je tretiran poput priče o nečijoj lošoj frizuri ili haljini, gdje svoju kulminaciju doživljava u trač partijama, a cijela priča uglavnom je prilično nespretno izbalansirana između humora i drame, predvidiva i banalna u svojoj izvedbi. Bjelkinje su redom iritantne i samodopadne kućanice koje ne razmišljaju svojom glavom i društvo im diktira njihove potrebe i želje, i loše odnose prema svojim sluškinjama koje im u širem smislu riječi drže obitelj na okupu. Odgajaju im djecu, svojim kulinarskim umijećima održavaju muškarce (koji se, prema ovom filmu, ne miješaju previše u problem rasizma niti imaju nešto za reći o tome) sretnima, a vrhunskim sposobnostim čišćenja održavaju kuće čistima. Dalje>>