Kontrabasist Jake Leckie objavio je album prvijenac na koji ljubitelji jazza svakako trebaju obratiti pozornost.
Bostonski kontrabasist Jake Leckie u svojoj biografiji može izdvojiti brojne snimke na kojima je sudjelovao bilo kao glazbenik ili kao snimatelj, turneje s velikanima kao što je Sixto Rodriguez, nastupe na legendarnim lokacijama poput The Blue Note ili The Apollo Theatre, te dijeljene pozornice s kapitalcima među kojima se izdvajaju Yo-Yo Ma i Marc Ribot. Leckie je djelovao u New Yorku, ali se odlučio na preseljenje u Los Angeles, no prije tog poteza morao je snimiti i svoj debitantski album u svojstvu vođe sastava na kojemu je okupio brojne ljude s kojima je surađivao za vrijeme svog boravka u Velikoj jabuci.
Iako je album “The Abode” prvotno zamislio kao ploču kvarteta s trubačem Kennyjem Warrenom, Sebastienom Ammannom na klaviru te Nathanom Ellman-Bellom na bubnjevima, gosti i prijatelji nisu stali kapati za vrijeme snimanja, pa se tako kao gosti priključuju i gudački kvartet, pjevačica, udaraljkaši, saksofonistica i brojni drugi koji Leckiejevom prvijencu dodaju bogate slojeva zvuka. Ploču tako otvara naslovna pjesma koje ime duguje Alice Coltrane i njezinom konceptu raja kao “vrhovnog prebivališta”. Upravo u uvodnim sekundama te pjesme čut ćemo i spomenuti kvartet u aranžmanu Dannyja Jonokuchija koji, netipičan za moderni jazz album odmah podiže obrve i tako privlači snažniju dozu pozornosti na sve ono što će uslijediti u narednih tričetvrt sata. Na “Metis” Leckie pokazuje da jednako kvalitetno može plivati i u suvremenijem zvuku koji graniči s pop glazbom, a počinje impresivnim solističkim uvodom samog Leckieja.
Kao što je čest slučaj kod kontrabasista bandleadera i Leckie kompozicijski mnogo duguje velikom Charlesu Mingusu, što posebno dolazi do izražaja u razigranim brojevima kao što je “Bam Bam”, dok će se u “Mutuality” pokazati i kao majstor balade. Čini se kako svaka pjesma ovu ploču vuče u svom smjeru, ali ne na nepovezan i besmislen način, pa nas tako “Negev” Abrahamovim stopama vodi u istoimenu pustinju nakon što je prognan iz Egipta. Naime, potaknuta Leckiejevim preseljenjem, temom ploče postala je migracija, sama po sebi aktualna u vrijeme novog velikog izbjeglištva u svijetu.
Još jedna od vrijednih pjesama jest “Morning Sound” koja zvukom orgulja i trube u nekoj provincijskoj crkvi u nedjeljno jutro ispušta svoj primamljivi zov s obećanjem pronalaska duševnoga mira. “After the Flood” je jedina pjesma s vokalima, a pjeva je Alexis Morrast. Tekst pjesme napisala je Leckiejeva supruga Becca, a posvećena je žrtvama prirodnih nepogoda u Houstonu i Puerto Ricu koje su također protiv svoje volje natjerane u migraciju. Posljednja pjesma “Perseverance” također ima duhovne konotacije i dovršava ovu vrlo pitku i prijemčivu ploču koja svakako dokazuje da će u budućnosti oči svijeta jazza biti usmjerene ka imenu i djelu Jakea Leckieja.
Ocjena: 8/10
(Outside in Music, 2019.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
