Jake Leckie ‘The Abode’ – migracijski jazz

Kontrabasist Jake Leckie objavio je album prvijenac na koji ljubitelji jazza svakako trebaju obratiti pozornost.

  • 28
    Shares
Jake Leckie “The Abode”

Bostonski kontrabasist Jake Leckie u svojoj biografiji može izdvojiti brojne snimke na kojima je sudjelovao bilo kao glazbenik ili kao snimatelj, turneje s velikanima kao što je Sixto Rodriguez, nastupe na legendarnim lokacijama poput The Blue Note ili The Apollo Theatre, te dijeljene pozornice s kapitalcima među kojima se izdvajaju Yo-Yo Ma i Marc Ribot. Leckie je djelovao u New Yorku, ali se odlučio na preseljenje u Los Angeles, no prije tog poteza morao je snimiti i svoj debitantski album u svojstvu vođe sastava na kojemu je okupio brojne ljude s kojima je surađivao za vrijeme svog boravka u Velikoj jabuci.

Iako je album “The Abode” prvotno zamislio kao ploču kvarteta s trubačem Kennyjem Warrenom, Sebastienom Ammannom na klaviru te Nathanom Ellman-Bellom na bubnjevima, gosti i prijatelji nisu stali kapati za vrijeme snimanja, pa se tako kao gosti priključuju i gudački kvartet, pjevačica, udaraljkaši, saksofonistica i brojni drugi koji Leckiejevom prvijencu dodaju bogate slojeva zvuka. Ploču tako otvara naslovna pjesma koje ime duguje Alice Coltrane i njezinom konceptu raja kao “vrhovnog prebivališta”. Upravo u uvodnim sekundama te pjesme čut ćemo i spomenuti kvartet u aranžmanu Dannyja Jonokuchija koji, netipičan za moderni jazz album odmah podiže obrve i tako privlači snažniju dozu pozornosti na sve ono što će uslijediti u narednih tričetvrt sata. Na “Metis” Leckie pokazuje da jednako kvalitetno može plivati i u suvremenijem zvuku koji graniči s pop glazbom, a počinje impresivnim solističkim uvodom samog Leckieja.

Kao što je čest slučaj kod kontrabasista bandleadera i Leckie kompozicijski mnogo duguje velikom Charlesu Mingusu, što posebno dolazi do izražaja u razigranim brojevima kao što je “Bam Bam”, dok će se u “Mutuality” pokazati i kao majstor balade. Čini se kako svaka pjesma ovu ploču vuče u svom smjeru, ali ne na nepovezan i besmislen način, pa nas tako “Negev” Abrahamovim stopama vodi u istoimenu pustinju nakon što je prognan iz Egipta. Naime, potaknuta Leckiejevim preseljenjem, temom ploče postala je migracija, sama po sebi aktualna u vrijeme novog velikog izbjeglištva u svijetu.

Još jedna od vrijednih pjesama jest “Morning Sound” koja zvukom orgulja i trube u nekoj provincijskoj crkvi u nedjeljno jutro ispušta svoj primamljivi zov s obećanjem pronalaska duševnoga mira. “After the Flood” je jedina pjesma s vokalima, a pjeva je Alexis Morrast. Tekst pjesme napisala je Leckiejeva supruga Becca, a posvećena je žrtvama prirodnih nepogoda u Houstonu i Puerto Ricu koje su također protiv svoje volje natjerane u migraciju. Posljednja pjesma “Perseverance” također ima duhovne konotacije i dovršava ovu vrlo pitku i prijemčivu ploču koja svakako dokazuje da će u budućnosti oči svijeta jazza biti usmjerene ka imenu i djelu Jakea Leckieja.

Ocjena: 8/10

(Outside in Music, 2019.)

  • 28
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X