Monteparadiso, festival koji ove 2019. godine slavi svoj 27. rođendan, a iz godine u godinu sve se više diči titulom ‘najdugovječnijeg DIY hardcore punk’ festivala u Europi’ – prvim je danom festivala,1. kolovoza dao do znanja koliko ta titula može biti zavaravajuća, nebitna i fragilna.
Iako je općenito u Hrvatskoj neizostavno egzistencijalno pitanje festivala ovakve prirode, Monteparadiso nikada nije bio „samo još jedan festival u nizu“ – on je predstavljao utjelovljenje antiestablišmenta, kao i fundamentalan glas u borbi protiv i najmanjeg oblika mekdonaldizacije društva. Međutim, poput bezimenog sina u Gundulićevoj adaptaciji Lukina Evanđelja, „Suze sina razmetnoga“ – Monteparadiso je skrenuo s „pravog“ puta. Sukladno skretanju sa pravog puta, zaplivao je dubokim vodama mediokriteta kojima se dno naprosto ne vidi. Dio sinoćnjeg lineup-a (kao i jako velik dio festivalskog lineup-a) mogli smo vidjeti zimus u Monteparadiso klubu, kao i po sličnim mjestima (najčešće skvotovima) diljem Lijepe naše. Suma Sumarum, kada festival ovakvog dometa, s toliko „kilometara u nogama“ postane krucijalna supkulturna karika u širenju gore spomenutog fenomena mekdonaldizacije društva dovodeći jedno te iste bendove, razumljivo je da će cjelokupna vibra na festivalu biti krajnje poražavajuća, s obzirom na visoka očekivanja.
The Seeker, tročlani d-beat, power violence bend iz Milana imao je priliku otvoriti 27. izdanje festivala. Na sam festival sam došao otprilike na pola njihova seta, tako da u suštini nisam vidio puno – ali iz viđenog se da zaključiti da iako se radi o bendu sa zdravom dozom glazbenog iskustva, ni po čemu se ne razlikuje od „klasičnog“ crustie power violence trojca.
Idući su na repertoaru bili mladi hardcore punk lokalci Fried Brain, čiji se polusatni set sastajao od pjesama koje su gotovo pa odavna snimljene na njihovom prvom S/T albumu, ali i nekih novih numera, koje smo imali priliku čuti točno sedam dana ranije, samo par metara dalje, u podzemlju Monteparadisa. Njihova mini „turneja“ koja je zasad obuhvatila županjski SAWA festival i pulski Monteparadiso (čak dvaput!), nastaviti će se na ovogodišnjem izdanju Empeduja Punk festivala u Rijeci, nakon čega će u rujnu produžiti do Zagreb Tribesa, a završava u Ljubljani na Pogo Never Ends festivalu. Volja se vidi, energija se vidi, zdrava doza glazbenog znanja se vidi – a dečke čeka svjetla budućnost.
Nakon njih se na stage penje jedina sinoćnja glazbena inovacija, udah svježeg zraka – Octopoulpe. Radi se o one man projektu koji djeluje na relaciji Francuska/Južna Koreja, a zvučno varira od math-rocka do garažnog hardcorea. Kako se navodi na njegovoj stranici; “Octopoulpe je rođen u ribljem tanku u Seoulu. On je polugolo stvorenje koje svojim mnogobrojnim kracima kontrolira glazbu.” Inovativnost leži u vizualno-konceptualnom dijelu „benda“. Dok bubnjar (koji ujedno zauzima i ulogu vokala) predstavlja srž kako glazbenih manevara, tako i performansa, bitni faktor igraju snimljeni video uradci koji sadrže i audio snimke ostalih instrumenata.
Hexis, kopenhagenski black metal, hardcore, post-metal bend predstavlja sve ono što ne treba tražiti u spomenutim glazbenim pravcima ako nas zanima ikakva vrst kvalitete. Polusatni set pun apsurdnih emo gestikulacija ekvivalent je borbama bikova (u ovom slučaju bez bikova), a bend kao bend tjera nas na traženje utopijske alternativne realnosti u kojoj on ne postoji. S druge strane, The Arson Project imali smo priliku gledati u klubu prije nešto više od dvije i pol godine. Ovaj blend švedskog politički nabijenog grinda, metala i punka ostao je nedirnut od njihovog prvog dolaska u podzemlje Rojca, ali, politički left leaning angažman ovog četverca daje bendu onu prijeko potrebnu aktivističku notu. Tekstovi njihovih pjesama proučavaju tematiku ljudske pohlepe i napadaju njenu tamnu esenciju iz svakog mogućeg kuta. Prošlog su puta putem Pule došli u sklopu poduže turneje koja je ujedno služila kao i koncertna promocija njihovog tada tek objavljenog LP-a „Disgust“.
Za kraj, tu su Career Suicide, kanadski hardcore punk bend koji sa službenim radom kreće 2001. godine. Njihov je jučerašnji nastup bio donekle solidan, iako se od headlinera jednog ovakvog festivala očekuje veća intencija energičnosti. Žanrovski (a i vizualno-scenski) se itekako uklapaju u tu novonastalu punk uštogljenost koja krasi Monteparadiso, tako da sa svojim imenom na plakatu, u kombinaciji sa očitom zatvorenosti koja je jučer vladala u zraku, predstavlja frapantan double bill ortodoksnim pankerima.
Vodeći se ishodom Gundulićeve poeme, koja služi kao gotovo pa savršena usporedba kada je u pitanju ovogodišnje izdanje Monteparadisa – možda drugi i treći dan okrenu priču na drugu stranu medalje. S obzirom na sve viđeno i izrečeno, eminentno zakopavanje same manifestacije izrazito lošim PR-om dovodi nas do tendencija preranog zaključivanja o svim oblicima „ishoda“ u nadolazeća dva dana festivala, iako je izrazito potrebno tome se oduprijeti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
