Dunja Bahtijarević i Luka Čapeta su dvojac kojeg objedinjuje unikatna kemija. Ona iz njih izvire u abnormalnim količinama, a Dunjaluk, kao zajedničko glazbeno dijete spomenutih glazbenika, pružao je zagrebačkoj publici u skučenom unutarnjem prostoru Močvare večer za višednevno ježenje. U to smo se uvjerili ovog ponedjeljka u Močvari, u sklopu programa ‘Vrelo zvuka’.
Pri recentnom povratku u Pulu nakon provedenih nekoliko dana u Zagrebu, shvatio sam da mi se dojmovi o koncertu Dunjaluka i dalje sumiraju neovisno o meni, kao da sa jako blagim odmakom sve više shvaćam što se uistinu dogodilo ovog ponedjeljka. Bit će da je do minimalizma – glas i gitara, ni manje ni više – on ipak eliminira sve šminke i barijere zbog kojih načelno misliš da su ti se odmah slegli dojmovi, ali zapravo je sve toliko nagurano i gurnuto ti niz grlo toliko brzo da ni ne stigneš procesuirati emocije. Dakle, samo Dunja, Luka i publika. I samo emocija. Ništa više.
Dunjaluk, naglasila je Dunja Bahtijarević u Močvari, znači ovozemaljski svijet. Ali, ipak, dojma sam kako je, ako je – a izgledno dakako jest – izvedba uživo ta koja definira karakter dvojca, taj opis je uistinu skroman. Ni u jednom trenutku ne pomisliš da si tamo, pod maskom, među ljudima koji zajedno s tobom proživljavaju istu ekstazu. Pod ruku ranijem govoru o minimalizmu, po svim pokazateljima zaključuje se da je nemoguće ostati imun na ono što se okreće u utrobi, čak i ako ti sevdah kao takav nije blizak – a Čapetina podloga, koja doduše živi za sebe, čvrsto je vezana uz „dušu“ koja izlazi iz Dunje.
Ovo je po mnogočemu bio ispit kolektivne psihe, gdje se pokušalo provjeriti kako stojimo sa zadiranjima u vlastiti obraz, direktan pogled u ogledalo kroz filter sevdalinki i njihova semantičkog i kulturnog konteksta.
Osjećaj intime, posrednog povjerenja i poistovjećivanja sa emotivno nabijenim koktelom za koju se stepenicu popeo (pardon, pojačao) dolaskom flautistice Nike Bauman na stage, čije su centrirane i melankolične dionice obogatile dvije uzastopne numere – time sagradivši još jedan od zaista bezbroj mostova do publike.
Iako smo bili pod maskama, iako je bilo užasno toplo, iako nas je znoj nemilosrdno izjedao, iako je zraka bilo malo – šamaralo nas se kroz cijelu duž seta. U vidu trenutne problematike gdje pokušavamo spasiti postojeće i stvoriti nove kontakte, kada pokušavamo nanovo izgraditi živote i prilagoditi se dnevnim izmjenama u rapidno alterirajućem društvenom životu, upravo to nam je u ponedjeljak u Močvari i trebalo: Dunjaluk, kao pojam ovozemaljskog svijeta koji od njega namjerno bježi, samo kako bi nas brzo vratio natrag na Zemlju i natjerao nas da trpimo svu silinu pada.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
