Dunja Bahtijarević i Luka Čapeta su dvojac kojeg objedinjuje unikatna kemija. Ona iz njih izvire u abnormalnim količinama, a Dunjaluk, kao zajedničko glazbeno dijete spomenutih glazbenika, pružao je zagrebačkoj publici u skučenom unutarnjem prostoru Močvare večer za višednevno ježenje. U to smo se uvjerili ovog ponedjeljka u Močvari, u sklopu programa ‘Vrelo zvuka’.
![](https://ravnododna.com/wp-content/uploads/2021/07/dunjaluk-1-1.jpg)
Pri recentnom povratku u Pulu nakon provedenih nekoliko dana u Zagrebu, shvatio sam da mi se dojmovi o koncertu Dunjaluka i dalje sumiraju neovisno o meni, kao da sa jako blagim odmakom sve više shvaćam što se uistinu dogodilo ovog ponedjeljka. Bit će da je do minimalizma – glas i gitara, ni manje ni više – on ipak eliminira sve šminke i barijere zbog kojih načelno misliš da su ti se odmah slegli dojmovi, ali zapravo je sve toliko nagurano i gurnuto ti niz grlo toliko brzo da ni ne stigneš procesuirati emocije. Dakle, samo Dunja, Luka i publika. I samo emocija. Ništa više.
Dunjaluk, naglasila je Dunja Bahtijarević u Močvari, znači ovozemaljski svijet. Ali, ipak, dojma sam kako je, ako je – a izgledno dakako jest – izvedba uživo ta koja definira karakter dvojca, taj opis je uistinu skroman. Ni u jednom trenutku ne pomisliš da si tamo, pod maskom, među ljudima koji zajedno s tobom proživljavaju istu ekstazu. Pod ruku ranijem govoru o minimalizmu, po svim pokazateljima zaključuje se da je nemoguće ostati imun na ono što se okreće u utrobi, čak i ako ti sevdah kao takav nije blizak – a Čapetina podloga, koja doduše živi za sebe, čvrsto je vezana uz „dušu“ koja izlazi iz Dunje.
![](https://ravnododna.com/wp-content/uploads/2021/07/dunjaluk-3-1.jpg)
Ovo je po mnogočemu bio ispit kolektivne psihe, gdje se pokušalo provjeriti kako stojimo sa zadiranjima u vlastiti obraz, direktan pogled u ogledalo kroz filter sevdalinki i njihova semantičkog i kulturnog konteksta.
Osjećaj intime, posrednog povjerenja i poistovjećivanja sa emotivno nabijenim koktelom za koju se stepenicu popeo (pardon, pojačao) dolaskom flautistice Nike Bauman na stage, čije su centrirane i melankolične dionice obogatile dvije uzastopne numere – time sagradivši još jedan od zaista bezbroj mostova do publike.
![](https://ravnododna.com/wp-content/uploads/2021/07/dunjaluk-2-1.jpg)
Iako smo bili pod maskama, iako je bilo užasno toplo, iako nas je znoj nemilosrdno izjedao, iako je zraka bilo malo – šamaralo nas se kroz cijelu duž seta. U vidu trenutne problematike gdje pokušavamo spasiti postojeće i stvoriti nove kontakte, kada pokušavamo nanovo izgraditi živote i prilagoditi se dnevnim izmjenama u rapidno alterirajućem društvenom životu, upravo to nam je u ponedjeljak u Močvari i trebalo: Dunjaluk, kao pojam ovozemaljskog svijeta koji od njega namjerno bježi, samo kako bi nas brzo vratio natrag na Zemlju i natjerao nas da trpimo svu silinu pada.