Hip-hop duo $uicideboy$ svoj su drugi album ‘Long Term Effects of SUFFERING’ dali na pladanj sredinom mjeseca i njime prelijevaju osobno u zajedničko, pod isti mikroskop tako stavljajući globalne panike i njihova osobna iskustva sa patnjom u najširem smislu.
$crim i Ruby Da Cherry su bratići rodom iz New Orleansa, dvojac koji se uspinjao uz sam rep SoundCloud rap booma. Ruby dolazi iz lokalnog hardcore punk benda Vapo-Rats, a $crim je, nešto prije idejnog i konceptualnog začeća $uicideboy$a punio američke noćne klubove kao dosta eksponirani hip-hop DJ.
DIY sustav punk turneja, en route prema logističkom paklu – iako stvoren bez pretenzija i tako utanačen da testira volju njegovih praktikanata, jako brzo dovodi do zasićenja. Istina je, većina bendova se raspadne onda kad se završe srednje škole i krene se putem fakulteta, ali nikako nije zanemariv nemali broj solidnih projekata koji naprosto grunu od iscrpljenosti i osjećaja neprekidna vrćenja u krug. Najveća ironija u takvoj mori, kada punk po tko zna koji put sam sebi zabija autogol, jest upravo – neki bi ga takvim nazvali – tragičan kraj Black Flaga, benda koji je postavio temelje za takve rigorozne, kružne, i na kraju, financijski neisplative turneje; raspali su se zasićenja radi, zasićenja od onoga što su sami progurali i postavili kao status quo u svojim i srodnim krugovima, kako za svoje vršnjake tako i za mnoge iduće naraštaje.
Kako ni kasnonoćno vrćenje hitova po znojavim rupama nije baš naznaka glamuroznog života u nastajanju, dvojac se odlučio na istinskom posvećivanju prezentacije vlastite vizije potencijalnog daljnjeg razvoja već dobro postavljenog zvuka iz Memphisa. Očito je da preferiraju sažeta EP izdanja (kojih se u diskografiji može naći zaista bezbroj) – ali ipak, sa „I Want To Die In New Orleans“ (2018.) pokazali su da im je i format albuma dovoljno privlačan, te su iskoristili njegove široke mogućnosti kako bi se bacili u linearni mračni narativ. Imaju i koji mixtape pod pojasom, ali sa isključivo kreativne strane, nisu za usporedbu sa albumima. Dva svemira koja je bolje odvojiti čim prije.
I dalje su u središtu suptilna dobacivanja i poletna ironizacija izlizane priče o „problemima u hoodu“ koje ionako u širokom opsegu obrađuju privilegirani bijelci, i upravo se taj apsurdni uzlazni trend ismijava – a poruka je, svjesni su, jača kad ju ironizira upravo ta ista skupina; sve to sa doziranim pretenzijama u vidu rimovanja da bi se rimovalo, pa se na trenutke album čini kao nekreativni mixtape.
Agonija, neshvaćanje, otuđenost i naravno patnja glavna su tematska okosnica lirike albuma – ništa izvan već poznatog vučenja svih oblika crnila – a ona je zaista bila sveprisutna u oceanu manjih izdanja, kao i na komercijalnom prethodniku.
Punk vizija etabliranih Memphis trap utapanja ovom paru postaje sve jasnija, uz dašak novokomponirane inačice emo izričaja, $uicideboy$ su sa „Long Term Effects of SUFFERING“ ukopali vlastiti zvuk, osnažili ga i iznijeli sebe kao autore u prvi plan. I $crim i Ruby progovaraju prvenstveno o sebi, kroz očale zajedničkih iskustava – a ta iskustva su, kako izgleda, postavila temelj za mračna eksperimentiranja u pravcima gdje sama lirika nadilazi pop formu instrumentala.
Ocjena: 7/10
(G 59 Records, 2021.)