Broj revija u posljednje vrijeme morao je razviti dobru kondiciju kod publike koja ih sve stigne obići. Je li možda došlo vrijeme za pred-selekciju i gala revije?
Prva klapa 17. po redu CAP-a pala je po principu kombiniranja dizajnera na način: za sve ponešto i svakom brendu/dizajneru dovoljno prostora, pa show traje i preko dva sata. Princip: svi dizajneri pozovu svoje goste i šeraju ih međusobno je zgodna, ali već prilično dosadna špranca po kojoj se radi 99 posto revija u Hrvatskoj.
Prema danas već dobro utabanoj produkcijskoj stazi Cro A Porter je pokazao kako je oblikovao novu generaciju publike, te kod nje kulturu nekulture kada je riječ o smještanju vlastite pozadine na stolac u gledalištu. Sve lijepo funkcionira i to je jedino bitno – Krošik!
Tri puta dva puta tri – lijepa je računica broja revija po dizajnerima i po danima. 18 dizajnera na 17. Cro A Porteru, gotovo da poziva na igricu “izbaci uljeza”.
Obzirom na intrige i komunikacijska spoticanja koja se događaju u dugogodišnjim naporima održavanja hrvatske mode živom, igrice na sceni su neizbježne. Igra “natjecanja” pak lakši je izbor jer je bolje po zbroju kritika i često plaćene medijske pažnje naći troje najboljih nego istaknuti samo jednu crnu ovcu (bez naknade).
Dan prvi
Zadnja revija je po nepisanom pravilu favorite revija večeri. Prva večer tako je pripala dvojcu ELFS. U usporedbi s prošlosezonskom ova je revija bila trostruko razočaravajuća. Prvo razočarenje: glazba, drugo razočarenje: nije otvorila Anita Duić, treće razočarenje: prepoznatljiv izričaj odnosno prva tri komada koji izazivaju osjećaj Déjà vu.
U poziciji revije koja prethodi kruni večeri, Arileo pod kormilom bračnog para Pirić bio je daleko zanimljiviji, možda i zbog toga što definitivno slavi visoke i vitke žene.
Duge noge naglašene su visokim strukom i dugačkim patent zatvaračima, a vitkost se slavi s puno golih ramena i dekoltea. Arileo je definitivno napravio još jedan dobar, pročišćeni korak naprijed u svom izrazu. – bio bi klasični izljev biranih riječi, ali i pristojnost koja nalaže kurtoazno barem spomenuti sve sudionike.
Modna kuća Mak, tri riječi koje odzvanjaju iz brojnih natpisa ne zvuče dobro i jednostavno kao iz usta najavljivačice: Mak. Lijepo izgovoreno lijepo ime. Kreacije i dalje potpisuje Teo Perić, pa bi se naprečac dalo zaključiti: ništa novo na horizontu. S obzirom na dobru udaljenost publike i modela, materijali su se dali dobro razabrati, a njihova nosivost je neupitna u ogromnom rasponu veličina.
Bilo je tu svega: zlatom zašprican baloner i široke hlače s bolero jaknicom u fenomenalnom pidžama uzorku do viskoznih, nadam se, super-ne-gužvajućih haljina u bijeloj i proljetno pastelnim nijansama, te vojnički zelena muslin košulja s volanima. Da je riječ o proljeću naslućuje se tek na strukiranim haljinama kratkih rukava s kragnicom i zvonastim krojem, taman preko koljena. Svaka pravovjerna konfekcionarka je mogla uživati.
Mala završnica, odnosno posljednja revija prije pauze pripala je dizajnerici Andrijani Subotić umjetničkog imena Etna Maar koja se na CAP-u pojavila drugi put.
Ne tako nova u hrvatskom i regionalnom modnom biznisu Etna je izvela novi salto mortale i dočekala se na noge uz grandiozni pljesak do tada uspavane publike. Zasluženo, jer jedina od dizajnera te večeri nije zaboravila napraviti fashion show. Devet pravih balerina održale su hvalevrijednu lekciju iz držanja i hodanja istovremeno u za ovu priliku specijalno obojenim baletnim papučicama. Pokazale su tko se u legendarnim McQeenovim cipelama osjeća ugodno. “Darkerica” Andrijana Subotić i dalje je vjerna svom izrazu: dugačko i pleteno. Novost su prilično kratke haljine sa zanimljivim krojevima koji duhovito zavaravaju “protivnika”. Plan ove kolekcije je bio dati ženama krila. Revolucionarna ili ne, Etna Maar je na početku ulice potencijalne hrvatske revolucije. Pitanje koje se nameće je zašto dizajnerica nije malo duže uživala u publici koju je definitivno najviše ganula te večeri. >>