Tema seksualnog zlostavljanja jedna je od najneugodnijih, stoga društvo od nje često okreće pogled i zabija glavu u pijesak. Nedavno su se na našem tržištu pojavila dva stripa koja se njome bave. Medij stripa, kojeg se dugo, a donekle još uvijek, smatra infantilnim u odnosnu na druge medije poput filma ili književnosti, se možda na prvu može doimati kao pomalo nezgrapan izbor za obradu jedne takve teme. No baš ta, pod navodnicima, ‘infantilnost’ stripa ima i svoje prednosti.
Možda imate dojam da smo u današnje doba konstantno bombardirani sa političkom korektnošću. Zapravo, ako imalo pratite današnje medije i kulturu, sigurno imate takav dojam. Često bude i primjera gdje se ta tzv. korektnost povampirila, pa se u njeno ime provodi cenzura zbog riječi izvađenih iz konteksta, kao na primjer u slučaju pjesme „Fairytale of New York“ The Poguesa, ili bude primjera gdje je čitav kontekst izvrnut naglavačke da predstavlja upravo suprotno od onoga što zapravo predstavlja kao u slučaju cenzure epizode serije „Fawlty Towers“.
Takva, umjetno nametnuta, nepromišljena i agresivna „politička korektnost“ stvara učinak suprotan onome čemu bi prava politička korektnost trebala težiti. Kod sve više ljudi se stvara averzija prema takvoj političkoj korektnosti, riječi poput „woke“ dobivaju negativan i sarkastičan prizvuk, i sve skupa umjesto jačanja tolerancije i razumijevanja, dovodi opet do jačanja ekstremizma i polarizacije. Mnogi tako danas sa skepsom gledaju na bilo koje spominjanje tzv. „angažiranih“ tema koje spadaju pod PC domenu, što je pogubno i porazno, jer stvarnost tih tema nažalost nije nigdje u međuvremenu nestala. Ljudi koji žive tu stvarnost su i dalje među nama.
Tema seksualnog zlostavljanja jedna je od najneugodnijih, stoga društvo od nje često okreće pogled i zabija glavu u pijesak. Nedavno su se na našem tržištu pojavila dva stripa koja se njome bave. Medij stripa, kojeg se dugo, a donekle još uvijek, smatra infantilnim u odnosnu na druge medije poput filma ili književnosti, se možda na prvu može doimati kao pomalo nezgrapan izbor za obradu jedne takve teme. No baš ta, pod navodnicima, „infantilnost“ stripa ima i svoje prednosti. Strip je pristupačniji od svojih pandana, kroz njegova vrata je lakše proći i zato je možda lakše odlučiti se konzumirati jednu tešku temu kroz strip.
Strip Marie Stoian „Shvati to kao kompliment“ dobitnik je zlatne medalje nezavisnih izdavača Independent Spirit za najbolju knjigu 2016. godine. Kod nas ga je krajem prošle godine objavio V.B.Z. u sklopu svoje edicije „Na margini: Glasovi drugih i „drugačijih“”. U njemu je obrađeno 20 istinitih osobnih iskustava seksualnog nasilja i uznemiravanja koje su različiti ljudi ispričali, uglavnom anonimno preko interneta i online-intervjua. Svaka priča prezentirana je kao zasebna epizoda na nekoliko stranica.
Slučajevi su različiti, variraju od psihičkog maltretiranja, verbalnog uznemiravanja, do fizičkog nasilja. Uz rijetku iznimku, zlostavljanje uglavnom vrše oni koji su u nadmoćnom položaju u odnosu na žrtve: fizički jači nad fizički slabijima, stariji nad mlađima, šefovi nad zaposlenicima, grupa nad pojedincima. Ono što je jasno, i što je najvažnija poruka koju čitatelj mora shvatiti, jest da je to nasilje svuda oko nas: u javnom prijevozu, u trgovini, u spavaćim sobama. Krivci i žrtve mogu međusobno biti stranci, ali i poznanici, prijatelji i ljubavnici. Žrtva se uvijek osjeća osamljeno, poniženo i napušteno, čak i kada je među gomilom na javnom mjestu. Kultura poricanja seksualnog nasilja je jedan od glavnih problema, jer stvara ozračje u kojem se to nasilje često doživljava kao nešto normalno. Maria Stoian je nastojala svaku epizodu naslikati na drugačiji način, dajući tako svakoj žrtvi vlastiti glas, kako bi je izdignula iz anonimnosti i statistike i vratila joj dostojanstvo i osobnost.
Strip „Bezimena“ Nine Bunjevac ima puno dodirnih točaka sa stripom Marie Stoian, a istovremeno je i potpuno različit od njega. Lani je bio nominiran za najprestižniju američku strip nagradu Eisner u kategoriji Graphic Album – New. Možda će netko cinično pomisliti kako je razlog nominacije to što su angažirani naslovi pretplaćeni na nagrade, no vjerujte mi da Nina Bunjevac zaslužuje sva priznanja koja dobiva. Za početak, Ninin crtački stil je apsolutno formiran, unikatan i prepoznatljiv, te jednostavno fascinantan. Nina crta bolno minucioznom crno-bijelom tehnikom točkanja (ili crtkanja), gdje se sjenčanje i prijelazi postižu sa bezbroj sitnih točkica i crtica. Razumljivo je stoga da se pojedinačni crteži uglavnom protežu preko cijele stranice, jer takav crtež jednostavno zove da se dulje zadržimo na njemu.
Sa scenarističke strane Nina Bunjevac nije ništa manje fascinantna. Ninine glas je snažno feministički, no daleko je to od nekakvog jednodimenzionalnog propovijedanja. Premda se „Bezimena“ može pročitati relativno brzo, nakon čitanja će vam trebati još dugo da vam se sve posloži. Priča je to o muškarcu koji ne može kontrolirati svoj seksualni nagon i koji sve dublje tone u svoje mračne fantazije, gubeći dodir sa stvarnošću. No priča je ispričana iz njegove perspektive, što znači da je naracija nepouzdana, a ugođaj nadrealan i snolik, poput ugođaja u filmovima Davida Lyncha, pogotovo u Mulholland Driveu. Slično kao i u tom filmu, na kraju slijedi triježnjenje u kojem stvari u retrospekciji koju vrtimo u glavni sjedaju na svoje mjesto. No Nina svemu dodaje dodatnu dimenziju koja opstruira jednoznačno tumačenje. Spomenuti muškarac na početku stripa je žena koja se zatim ponovo rodi kao muškarac. Kroz strip nas vodi voice-over naracija inspirirana mitovima i bajkama. Većina stripa je strukturirana tako da je monolog naratora na lijevoj strani, a na desnoj je prizor koji taj monolog opisuje. Doima se to u početku redundantno, jer u osnovi dva puta konzumirate isti prizor, no upravo zato su onih nekoliko scena kad se odustaje od takvog koncepta, te su nam umjesto toga slijedno prikazani nijemi kadrovi, još efektniji. Upravo te scene su najintenzivnije i ključne za rasplet.
Nina se ne boji vulgarnih i eksplicitnih prizora. Njihovo izostavljanje u ovakvoj priči bi bilo licemjerno. Sa druge strane, oni funkcioniraju i kao ogledalo koje se postavlja pred čitatelja i pita ga što u njima vidi.
Završni šok slijedi na kraju, nakon stripa, u pogovoru. U njemu Nina detaljno opisuje vlastito traumatično iskustvo koje joj je uvelike obilježilo život. Tada nam metaforičko značenje stripa postaje donekle jasnije, a postaje nam i jasno da da su Ninina bol, ali i krivnja što nije više učinila za druge žrtve, bile glavni motiv i inspiracija za ovaj strip. „Bezimena“ je hrabro osoban strip koji šalje univerzalnu poruku i progovara u ime drugih čiji krikovi se nisu čuli.
Uzmite ove stripove u ruke, ne bježite od ovakvih djela. Važno je o temama poput onih kojima se bave ova dva stripa pričati i razmišljati.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
