‘The Intouchables’ – grčevito na granici neukusa

Nije jasno o čemu bi film trebao biti, niti što želi poručiti gledatelju, ukoliko je uopće pokušao isporučiti nešto ozbiljno i suvislo.

Nije bilo jednostavno odgledati film „Intouchables“ (Nedodirljivi) s gomilom brojki s kojima sam sjeo pred ekran – dvadesetak milijuna Francuza je pogledalo film, osvojio je vrhove box officea u nekoliko zemalja diljem Europe, na službenoj facebook stranici filma stoji 950 tisuća lajkova, tridesetak tisuća ljudi ocijenilo je film na stranici IMDB srednjom ocjenom 8.5, a 41 tisuća ljudi lajkalo je film. I sve to s tendencijom rasta. Što se pak nagrada tiče, na 37.dodjeli francuskih “Oscara”, César Awards, film je imao nominaciju u skoro svim kategorijama – između ostalih onu za najbolji film, najboljeg redatelja (Olivier Nakache i Eric Toledano), dvije nominacije u kategoriji najboljeg glavnog glumca, nominacija za najbolju sporednu glumicu i najbolji originalni scenarij. Omar Sy izašao je kao pobjednik u kategoriji najboljeg glavnog glumca, pobijedivši tako favoriziranog, za Oscara nominiranog Jeana Dujardina.

Jedna draga prijateljica uputila me na ovaj film još prije nekoliko mjeseci, dok je u Francuskoj rušio sve rekorde i postao tamo drugim najgledanijim francuskim filmom ikad. Nisam međutim očekivao da će jedan takav film napraviti ovako veliki uspjeh izvan matične mu zemlje, no „Intouchables“ zaista JEST hit i ljudi ga ZBILJA vole. A ako se itko upusti u malo istraživanja o reakciji ljudi na film, pronaći će pridjeve kakvi se ne vide često u opisu filma. “Remek-djelo”, “fantastičan”, “izvanredan”, “najbolji francuski film koji se pojavio u zadnjih desetak godina”, samo su neki od njih u usuglašenom obožavanju filma. Nisam stoga htio da ovaj tekst poprimi oblik  “evo zašto ga ja ne volim”, jer mi je prije svega jasna odluka da se primarno igra na kartu dopadljivosti, šarma i pitkosti filma nezahtjevnoj publici (a to je ipak najveći dio kino publike), no vraćajući ovako film unatrag, jedva sam uspio pronaći nekoliko svijetlih točaka.

Priča započinje tako da Phillippe (François Cluzet), bogataš, kvadriplegičar, traži nekoga da brine o njemu. Driss (Omar Sy), koji se nađe na razgovoru za posao samo kako bi dobio potpis da se uopće prijavio (i bio odbijen) za posao i zbog toga dobivao socijalnu pomoć, bude primljen eto upravo jer je snažan, zdrav i jer se ne odnosi prema Phillippeu kao prema osobi s invaliditetom. Opravdan razlog, uvjerljiv i razumljiv, no ne i dovoljan. Nije kvalificiran, nije kulturan i povrh svega – nema empatije prema Phillippeovom stanju, potencijalno ga dovodeći i u opasnost. Probleme rješava agresivnošću i neprestano ismijava Phillippea, njegov način života, njegov ukus i manire.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=hsPHXVnt27g[/youtube]

Phillippe s druge strane, navodno obrazovan, svjetski čovjek, koji je očigledno postigao puno u životu, dopušta da ga neobrazovani, nezaposleni, neodgovorni stranac izmanipulira u svakoj mogućoj situaciji i poljulja njegova uvjerenja. Kasnije, kad Driss ode za svojim poslom, Phillippe je tužan, ne odgovara mu niti jedan od drugih kandidata, rezigniran je prema njima i nespreman na suradnju, jer nisu dovoljno bahati u svom nastupu, jer ga tretiraju onako kako on to ne želi (što u filmu uopće nije dobro objašnjeno, s obzirom da na tim temeljima film razvija svoju priču) i jer mu ne znaju agresivno nagurati slamku u usta, kako je to samo Driss znao.

Nekoliko puta u filmu lik Omara Sya zaista bude zabavan u svojoj naivnosti, neposrednosti, priprostom načinu komunikacije i ophođenja. U jednakoj količini je (ako ne i više) iritantan, neshvatljiv i neugodan. Sudar njegovih (prikazanih) osobina i onoga kako bi njegov lik trebao funkcionirati, u konačnoj izvedbi postaju glavni problem u filmu – da bi se negdje dodalo, moralo se drugdje oduzeti, pa Driss tako ostaje nejasan, nedorečen i proturječan, jednako kao i odnos Phillippe-Driss. Međusobna sviđanja i nesviđanja ne funkcioniraju tako jednostavno izvan crtića i bajki, pa je teško uspostaviti ikakav stvarni odnos u oštro zadanom okviru papirnatog odnosa gdje uštogljenom bogatašu, osobi s invaliditetom, neki bahati stranac drži lekcije o životu, slažući jedan stereotip na drugi, jedan klišej na drugi, loš humor na loš humor. Tu su šale na račun hrane u skupom restoranu, likovne umjetnosti, romantike, seksualnosti; sve nevjerojatno grčevito na granici neukusa, pa i sam film ubrzo poprimi oblik jedne od svojih loših šala.

Film najvjerojatnije pokušava poručiti kako novac ne znači nužno i uživanje u životu i njegovim sitnicama. Da se novcem ne može kupiti sreća i zdravlje. Da u svijetu i dalje postoje predrasude. Da su crnci, iako agresivni po prirodi, ako im damo pravu šansu koju netko financira, zapravo dobri ljudi i dobri učitelji o životu bijelcima koji o životu nemaju pojma. Da se prijateljstva kriju na najneobičnijim mjestima i da samo trebamo neko piskaralo i redatelja da im udahnu život poput kakve dobre vile.

Nemam pojma. Nisam siguran da sam uopće uhvatio glavnu poantu filma; nije mi je jasno niti o čemu bi film trebao biti, niti što želi poručiti gledatelju, ukoliko je uopće pokušao isporučiti nešto ozbiljno i suvislo. Mogao bih nabrojati još neke od zaključaka koje je bilo lako izvesti, no nisu ni primjereni, ni pristojni za ovakvu vrstu teksta. U silini tog podilaženja publici, u jednom trenutku osjetio sam se kao kad čujem pjesmu Katy Perry. Dođe na vrh top lista, ima sto milijuna pogleda na youtubeu, ali je istovremeno poput neke izmišljene priče. Ne znam ni tko to sluša, ni zašto, a kamoli zašto bi se takva prevara nekome sviđala. Inspirirano stvarnim događajima? Pa što?

OCJENA: 4/10

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X