Koncertno intenzivan, djelomično kišni ljubljanski tjedan je iza nas. Započeo je u utorak u nultom kanalu, metelkovskom klubu Channel Zero, kada se održao 27. nastavak koncertnog serijala Level Up, na kojem su nastupili Agat i Pagat.
Kiša pada, trava baš i ne raste, a mi manijakalno obilazimo koncerte i ostale performativne događaje javnog karaktera, uglavnom kako bi sablasna zima u slovenskoj metropoli prošla bez većih mentalnih ili fizičkih posljedica. Između dodaj još i povremeni nalet snijega i dobiješ socrealističnu depresivnu epizodu kojoj lijeka naizgled još uvijek nema.
No, eto, došao je taj utorak, početak trodnevnog koncertnog bendera. U Channelu sam se nacrtao svega 15 minuta prije početka koncerta. Poslužila me teturava mehanika hoda, dakako i činjenica da sam već lagano oguglao na svaki oblik boli prouzrokovane umorom. Unatoč sezonskoj depresiji, Ljubljana je i dalje brzi grad… čak i onda kada naoko sve spava.
Nego, istini na volju, ugodno sam se iznenadio počasnom gošćom večeri. Agat je za kreativnu bazu izabrala Tel Aviv, a za estetsko-sadržajni nukleus sebe, bubnjara, te zaista minimalni seasoning jednoznačne elektronike. Teško mi je bilo vjerovati izmučenim ušima, ali – ovo je dobar nu metal. Zvuči gotovo nemoguće. S naglaskom na “gotovo”. Bubanj je kroz cijeli set bio nevjerojatno težak (čitaj: “heavy”), vokal oštar i žestok, a aranžmani inovativni. Limp Bizkit za svitu koja mrzi Limp Bizkit. Da ne kažem – za sve one s mozgom.
Dobrodošlicu koncertnom ciklusu Level Up u “klub 27” zaželjela je predgrupa Pagat. Grupu s brlogom u Ljubljani čini trojac, redom Zerox, Skamljusk i Baki, te se kreativno nalazi na križanju između slobodne poezije, avangardnog rapa, eksperimentalne elektronike i avangardnog filma. Unutar nekih osnovnih glazbenih parametara, najlakše ih je zatvoriti u trip-hop ladice prepune nijansi, iako je “punk na pozornici”, dakle prvotno kao drski stav, prisutan u nešto jačim tragovima.
Prvi dan je – što je, nadam se, razvidno iz teksta – prošao slavno i u slavlju. 27 nije mali broj za većinski DIY seriju koncerata, takvu koja za sizifovski cilj ima promovirati i podržavati nezavisnu glazbenu scenu, neovisno o geografskim i žanrovskim okvirima. Decenijama je aktivan diskurz o boju između onoga što je “naše”, ono što ne pripada srednjoj struji, i onog njihovog – komercijalnog i izlizanog, rađenog isključivo po logici izuzetno nelogičnog tržišta. Level Up je po svemu sudeći takav prijeko potrebit okvir za manje zastupljena glazbena imena – rađen od dole, mobilan, jasan i konkretan. 27 nije mali broj, izdržao je unatoč svim inherentnim i recentnim, specifičnim pandemijskim preprekama. K tome se i – rekao bih – izvukao iz kluba.