Uvijek sam od svih ‘monster’ filmova najviše volio one koji su se bavili tematikom zombija, ili terminološki točnije, živih mrtvaca. Ima nešto u tim neanimatnim lešinama koje se na prvi pogled čine potpuno bezopasno, ali predstavljaju vrlo veliku prijetnju svakome tko ih podcijeni.
Ipak, još od svojih kultnih početaka u Romerovom klasiku „Noć živih mrtvaca“ iz daleke 1968., koncept se nije mnogo promijenio: imate hordu nemrtvih s jedne strane i jednog ili više preživjelih s druge strane. I oni neminovno ulaze u konflikt. Upravo zato se s veseljem čeka svaki, pa i minimalni pomak u žanru. A nakon izvrsnog „Zombielanda“, „Shaun of the Deada“ i nepravedno zapostavljenog „Fidoa“ (Billy Connolly naime u ovom filmu glumi zombie kućnog ljubimca), trailer za „Topla tijela“ je obećavao mnogo…
Radnja prati mladog zombija jednostavnog imena R (Nicholas Hoult), koji je dosta drugačiji od zombija kakve smo navikli gledati. Naime, on razmišlja, pomalo priča, pa čak i propitkuje svoj stil života. Igrom slučaja, njega i njegovu grupicu ‘prijatelja’ glad dovodi do skupine preživjelih ljudi, gdje se R na prvi pogled zaljubljuje u mladu djevojku Julie (Teresa Palmer), spašava joj život te ju vodi na ‘sigurno’ (koliko sigurno može biti gnijezdo zombija?). Između njih dvoje se razvija neobično prijateljstvo, a zatim i ljubav, koja će doslovno promijeniti svijet.
Ideja na papiru zvuči fenomenalno: zabranjena i nemoguća ljubav između zombija i mlade djevojke. Gotovo je nevjerojatno kako se nitko više od 40 godina nije sjetio napraviti ovakav žanrovski twist, pa niti ne čudi da je roman Isaac Mariona, po kojem je i nastao ovaj film, postao od kritike vrlo hvaljeni bestseler. To je u biti klasična „Romeo i Julia“ priča, sa vrlo očitom poukom da svatko od nas može postati ono što želi, i da se svaka prepreka može prijeći uz pravu motivaciju. Na žalost, Jonathan Levine, režiser i scenarist Toplih tijela, se nije najbolje našao u toj priči, pa smo dobili jedan vrlo nedefinirani mišung svega i svačega.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=07s-cNFffDM[/youtube]
Glavni problem kod ovog filma je scenarij, i njegove manjkavosti i nekoherentnost za sobom povlače i druge mane. Tempo filma i režija su upravo zbog aljkavog scenarija iznimno neujednačeni, jer se pažnja pridodaje potpuno nevažnim sitnicama, a one bitne stvari ostaju na marginama. Tako jedna potpuno nebitna scena, u kojoj Julie uči R-a voziti auto, traje više od dvije minute, dok s druge strane ključna scena u kojoj njen otac, pukovnik Grigio (John Malkovich), inače zakleti mrzitelj zombija, prvi put upoznaje našeg glavnog protagonista, ostaje na nekoliko neoriginalnih i šablonskih rečenica u trajanju od svega pola minute. Takav odnos minutaže se možda čini nevažan, ali itekako pridonosi vidljivoj aritmiji filma, i što je bitnije, ignoriranju onih bitnih, (nad)ljudskih tema, kako bi se napravilo mjesta za ‘for a’ scene. Očekivao sam s druge strane i u samoj karakterizaciji likova i njihovim reakcijama, barem u početku, neku određenu dozu originalnosti i svježine, ali ona je i u tom pogledu zakazala. Napokon sam dočekao film u kojem se njegovi tvorci bave samim zombijima, i onime što se mota po njihovim glavama, a rezultat je jedna malo neobičnija teen komediju. Dalje>>