Repetitor u Velikom pogonu Tvornice kulture, a Amerikanci Japanther predgrupa – jednom riječi: zasluženo.
Za početak, nisam uopće siguran jesam li najadekvatnija osoba kada dođe do onoga da se s distance, racionalno, uzimajući u obzir sve aspekte jedne svirke ocjenjuje nastup Repetitora. Moja kontaminacija u sferi racionalnog sagledavanja nastupa eskalirala je jedne hladne noći u prosincu prošle godine, kada je Repetitor u Močvari predstavljao svoj novi album „Dobrodošli na okean“.
Upravo te noći sam shvatio da sam nepovratno i zaključno platonski zaljubljen u Anamariju Cupin, basisticu koja bi i nakon hipotetske kolaboracije s Dječacima ostala jedna i jedina, a čije bi eventualne solo albume recenzirao majčinskom predanošću Florence Nightingale. Stoga je evidentno da se ovdje radi o klasičnom primjeru sukoba interesa. Prije pisanja ovog teksta bacio sam oko i na tekst kojeg sam napisao upravo nakon te kobne noći u Močvari. Tada sam shvatio da sam joj u jednom novinarskom reportu koji bi kao takav trebao sadržavati stanovite elemente objektivizacije događaja posvetio citat Carlosa Zafona iz knjige „Sjena Vjetra“. Mislim, ‘ko to radi?
Japanther je, naravno, kasnio. Ne mogu se više domisliti razlogu zbog kojeg organizacija sistematski inzistira na satu i minuti u kojoj bi bend trebao izaći na pozornicu. Uistinu bi bilo mnogo humanije da se u press najavi jednostavno napiše: „Bend će kasnit’. Dođite oko 10.“ Ne radi se o nikakvom frigidnom radnom sastanku, svaka formalnost može biti izbjegnuta, a na takav način zajebavati optimiste je pesimistično. Japanther je nekakva kombinacija Jay Retarda i Ramonesa s akcentom na ove druge. Svaka pjesma im zvuči kao „I Wanna Be Sedated“ ili „Do You Remember Rock’n’Roll Radio“, vokal je reinkarnacija Joeya Ramonea pa je i čitav nastup sagledan s pozicije jedne dobre zajebancije, no pitanje je i koliko bi brzo takva zajebancija publici dopizdila da je odzajebavana u nekim drugim uvjetima, a koje nemaju akustiku i ozvučenje Velikog pogona. U kratkom ‘small talku’ nakon nastupa bubnjar mi je rekao da oni zapravo sviraju noise. A sviraju pank. Zašto mi je to rekao? Jel’ to zato što je pank mrtav?
Kada je došao Repetitor, Vlastelica je opet u kratkim intervalima polomio žice. A i moje srce, nakon što sam saznao da je upravo on odabranik moje nikad prežaljene basistice. Inače, jako je zgodno pratiti taj progres Repetitora. Osjećate se uvučenim u atmosferu i postajete dio priče kada znate da ste ih gledali u onoj startnoj „Sve što vidim je prvi put“ fazi, kada ste ih uistinu vidjeli prvi put i kada je na koncerte dolazila šačica ljudi koju je zanimalo što se svira preko Drine. Sada, kada se Repetitor svira i preko Drine i preko Une i na Savi i preko Mure osjećaj je onakav kao kada vam sin ide u vojsku ili kada vam otkriju skrovište. Tako da zapravo rečenica s početka pasusa ne vrijedi. Nije zgodno. Sad svi znaju.
Čvrsto, beskompromisno i iz petnih žila, odnosno onako kako Vlastelica u intervjuima i definira svoju glazbu. A kada je definira verbalno, pa sve to primjeni i u praksi onda to postaje autentično. Repetitor je sada već rutina. Kada Vlastelici popucaju žice, nema nervoze, bend je dovoljno uigran da zna popuniti niše, post-punk bas dionice i nervozni, klaustrofobični snare ritam tjeraju publiku da čeka. Stvar je u pristupu. Pristup je ono kad iz nepredviđenih okolnosti poput pucanja žica stvoriš preludij u pjesmu i kada nakon nekoliko sekundi više nisi siguran je li to uigrana točka ili ‘deus ex machina’.
U jednom sam trenutku desno od pozornice vidio i panduriju. Nedugo, nakon toga učinilo mi se da je tonac neznatno stišao koncert, da bi ga nakon odlaska milicionera opet digao za zub. Što reći doli, slabe snage MUP-a.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
