Jedan od glavnih naputaka za improvizaciju, koja je svojim sljedbenicima ostavio legendarni pijanist Thelonious Monk, glasi, ‘klavir treba svirati tako da date bubnjaru puno posla’. Definitivno je razlog da bi se Satoko Fujii skoro moglo prozvati i udaraljkašicom, osim primarno klaviristicom koja se kreće stazom jazza budućnosti.
Rođena prije 55 godina u Tokiju, Satoko Fujii danas živi u Berlinu. Studij klavira kod Paula Bleya i kompozicije s Georgeom Russelom na New English Conservatoryju privodi kraju 1996. godine, iako je zapravo studirala na Berkleeju od 1985-87. da bi se nakon toga vratila u Japan i posvetila usavršavanju. Kao i mnogi suvremenici koji uglavnom sviraju klupsku i komornu glazbu, vodi i velike sastave, poput vlastitog njujorškog orkestra od 2008. godine.
Britke lirične teme, nastavlja solima visokog ekspresionizma koji klimaktiraju energičnim post-bopperskim improvizacijama koje potpiruje trubač Natsuki Tamura, njen životni partner. Ove godine ima dva izdanja; „Time Stands Still“ kvarteta Ma Do i „Spring Storm“ njenog Trija. Prvi je objavljen na poljskoj etiketi Not Two, potonji za tajvansku Libra Records. U kvartetu s prog-punksom Tatsuyom Yoshidom, bubnjarom legendarnih Ruins, od 2001-2007. snimila je pet albuma koje su prozvali „agresijom na granici primitivizma“. Upravo dueti s bubnjarom u kojima svi ostali instrumenti postaju nevažni, značajka je njezinog pijanizma. Lirizam je to na nemilosrdan način, patetike oboružane destruktivnošću koja podsjeća na Stravinskog. I upravo zbog toga je na „Time Stands Still“ najzanimljiviji doprinos meštra od gudala kontrabasista Norikatsua Koreyasua koji se uspješno probija unaprijed kao treći glas polifonije.
Oba su albuma objavljena još u svibnju, a najesen su iskočila još tri nova naslova, a mi ostajemo na proljetnoj žetvi jer Japancima uvijek treba dati vremena. A i stoga što ova jesen ne liči na sebe, tako da me rujanska romantika počela pucati tek zadnjih mjesec dana. Kako klaviristica potiče bend na kaotičnost, velik je mastor detalja i minijature, iako to nije očito na prvi pogled. U to ime govore i posezanja pod pokrov klavira, ali i koketiranja s drugim instrumentima. Tako je na albumu benda Gato Libre, objavljenom prošle godine gđa. Fujiii zasvirala i – harmoniku.
Već od naslovne kompozicije „Spring Storm“ zatječemo klavir pomaknut duboko u zvučnoj slici, preko kojeg se bubnjar nesmiljeno stropošćuje, i tomovima i činelama. Stara sklonost skladateljice da od svake skladbe napravi mali dramolet, znala bi podsjetiti i na Mary Lou Williams. U tom smislu, ukida i pomisao da bi album snimljen s manje ljudi, značio da je riječ o prpošnom uratku. Ako je Cecil Taylor, sa svojim furioznim sprinterskim frazama po klavijaturi punk, u skladbi „Fuki“ njen credo je jasan, ovo je čisti post-punk! Što ga povremeno prekidaju tek hollandovski solo-pasaži na kontrabasu. Preparirani klavir se podrazumijeva, to je popudbina njezinih ranijih albuma iz kojih pršti nepredvidljivost i, još više, temperament…
Ocjene:
Ma Do „Time Stands Still“ (Not Two, 2013.) – 8/10
Satoko Fujii New Trio „Spring Storm“ (Libra Records, 2013.) – 10/10
Vid Jeraj urednik je i voditelj emisije Slušna obmana koja se emitira na Radiju 808 svake nedjelje od 22,00 do 00,00 sati.