S drugim albumom Subtropic Arkestre ‘The Reason Why, Vol 1’ švedsko-hrvatski trubač, skladatelj i aranžer Goran Kajfeš nastavlja svoj eklektički skladateljski put podsjećajući nas ovaj put na svoje uzore među turskim, švedskim i nigerijskim predšasnicima. Kao višestruki dobitnik nordijske glazbene nagrade, čak u konkurenciji s Björk i Lykke Li, jedan od najtraženijih glazbenika u Švedskoj i skandinavskim zemljama, za drugu je rutu svoj 20-eročlani orkestar preinačio u komorni ansambl od deset članova posade.
Iz Kajfešove diskografije pamtimo grupu Oddjob, karate-kraut-jazz bend iz 2010. godine, čiji je album „Clint“ bio nadahnut dionicama glazbe Ennija Morriconea i Lala Schifrina. Za njim je uslijedio debut Subtropic Arkestra, dupli CD „X/Y“; prvi prepun aluzija na Dona Cherryja, a drugi i na Clusterove ambijentale… Prva je asocijacija na novi album japanski Shibusa Shirazu orkestar, iako bez one teatralnosti, koja često odvlači pažnju od same glazbe. Za neobičan hibrid Sun Ra Arkestra orkestracija i orguljaškog groovea progića iz Soft Machine, Kajfešu je poslužila već uvodna skladba „Yakar Inceden Inceden“, inače kamen-temeljac turskog psihodeličnog rocka Edipa Akbaryama kojeg je sam lider posolio furioznim solom trube u kontra-ritmu pred kraj pjesme.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=4EfBgE3eTiA[/youtube]
Retro-rock Tame Impale, također se našao na meniju ove reprezentacije obrada i to skladba „Desire Be, Desire Go“. Riffovi gitare provučeni kroz pedale koje povezujemo s erom psihodelije, sustavni su lajtmotiv ovog albuma, tako da nijedan fan Secret Chiefsa 3 ne bi trebao ostati zakinut. Iako, sama je skladba obilježena velikim saksofonskim solom Pera Ruskträska Johanssona, baš kao što je završnu, „Karinu“, aranžiranu u duhu afro-beata, posolio Johannes Kullhammer; inače autor ne baš reprezentativnog diska za izdavača Clean Feed.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=RZwr2IhX2FU[/youtube]
Tu je i glazba švedskog prog-ethno-jazz-rock sastava Archimedes Badkar, zatim i samih Soft Machine. Albumom prevladava glazba sedamdesetih iz rakursa pokreta nesvrstanih, nastaloj u petoljetci od 1968. godine nadalje, koja se može smatrati i njezinim klimaksom. Osim u slušateljsku prošlost samog Kajfeša, projekt seže u iskustvo preuzeto s izvorišta u kojem je sudjelovao i njegov otac, Davor Kajfeš. Taj eminentni pijanist hrvatskog jazza, član je Zagrebačkog jazz kvarteta, jedinog ansambla iz Jugoslavije koji je imao ugovor sa stranom agencijskom kućom, ujedno i šogor Johana Lewisa, osnivača Modern Jazz Quartet.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=wQ6OMoWXYxE[/youtube]
Osim samog Gorana Kajfeša na trubi, te spomenutih saksofonista, Johanssona i Kullhammara koji alterniraju na flautama, glazbenici koji su svojim rukama i nadahnutim aranžmanima iznijeli ovaj album, tu su i Jesper Nordenström na orguljama i čembalu, Andreas Söderström na električnoj gitari, Johan Berthling na basu, Andreas Werliin i Lars Skoglund na bubnjevima i perkusijama, Mats Äleklint (kojeg pamtimo iz grupe „Angles“ Martina Küchena) na trombonu i Robert Östlund na Moogu i električnoj gitari. Iako album obrada, Kajfeš je njime opravdao svoju veliku reputaciju, predstavivši se iznova i kao džezerski rekreator, rafinman i interpret koji će znati udahnuti vlastite komentare kroz kolektivni rad ansambla. Isto tako, kao ambasador tradicije socijalne države koja je desetljećima pružala egzil raznoraznim bjelosvjetskim umjetnicima u drugoj je generaciji oplemenio domaću diskografsku scenu senzibilitetom koji kroz samostvoreni imaginarij podsjeća i na vlastite korijene.
Ocjena: 9/10
(Headspin Recordings, 2013.)
Vid Jeraj uređuje i vodi emisiju „Slušna obmana“ koja se emitira svake nedjelje od 22 sata na Radiju 808.